Mediji u Bugarskoj ostali su šokirani saznanjem da su bugarske minimalne plaće od 159 eura niže od najvećih kineskih minimalaca. Podaci nisu prošli neprimjećeno niti u susjednoj Makedoniji koja ima minimalac od tek 131 eura. dok se zajamčeni dohodak u pojedinim kineskim regijama kreće u rasponu od 106 do 183 eura. Istok Europe polako, ali sigurno klizi prema plaćama Dalekog istoka, složni su u Makedoniji i Bugarskoj. Najveća minimalna plaća u Kini je u provinciji Guangadong u kojoj su smještene brojne visokotehnološke kompanije. To je dokaz, smatraju pojedini analitičari, da je ulaganje u tehnologiju preduvjet za rast dohotka. 

Hrvatska pri dnu
Zoran Aralica s Ekonomskog instituta u Zagrebu smatra da se konkurentnost može postići pojeftinjenjem rada, ali samo ako je riječ o inventivnoj djelatnosti koja rezultira nastankom i razvojem novih proizvoda i usluga. Samo to može biti okosnica u borbi protiv siromaštva. "To je osnova svakog normalnog društva i osnova stvaranja bilo kakve vanjske i unutrašnje ravnoteže. U tom slučaju država mora razvijati tehnološku politiku i bolje upotrebljavati rezultate znanstvenog sektora. Rasprodaja imovine ispod cijene koštanja sigurno nije put u blagostanje", zaključuje Aralica. Makedonija, koja ima najniži minimalac na Balkanu, upravo je niskim plaćama željela privući strane ulagače nudeći im i ostale brojne pogodnosti, ali se pokazalo da to nikako nije dovoljno za privlačenje izravnih stranih ulaganja. Problem je što apsolutna mobilnost rada postoji samo u teoriji budući da  kapital zahtijeva sve obrazovaniji rad koji ima određenu poveznicu s lokacijom gdje se nalazi. To znači nema investicija koje dolaze 'na ledinu', a da na toj lokaciji već ne postoje dovoljno kompetentni ljudi s dovoljno znanja da zadovolje proizvodni proces.

Osim toga, izravna ulaganja u pravilu dolaze na velika tržišta zbog čega je Kina znatno atraktivnija od Makedonije ili Bugarske. Hrvatska je s 374 eura na donjem dijelu europske tablice, ali joj je minimalac i dalje veći od sedam zemalja EU te je drugi po veličini na Balkanu, odmah poslije slovenskog koji iznosi 784 eura. Aralica kaže da cijenu rada ne treba gledati kao apsolutnu veličinu nego samo u odnosu na stvorenu dodanu vrijednost. "Postojeći ekonomski model nije usmjeren prema stvaranju novih dodanih vrijednosti već prema trgovini i turizmu, dominantno djelatnostima niže dodane vrijednosti", objašnjava Aralica.Ne postoji tehnološka politika koja bi bila osnova razvoja niti postoji adekvatna znanstvena inovacijska politika koja bi znanje izvan sveučilišta usmjerila prema vlastitoj okolini. Problem je i neadekvatnost financijskog sustava koja ima visoke razinu nenaplativih potraživanja usporedno s problemima razduživanja, a to sve skupa djeluje na dodatno smanjenje BDP-a, objašnjava Aralica."Nije stoga niti čudo što smo tek 2005. godine dostigli BDP iz 1990. a danas smo na BDP iz 2007. To znači da ozbiljno nazadujemo", ističe Aralica. 

Europljani nisu preplaćeni
Direktor Međunarodne organizacije rada Guy Ryder nedavno je istakao kako je očito da svijet prelazi s rada na kapital te se nije složio s konstatacijom da su Europljani previše plaćeni u odnosu na ostatak svijeta. Plaće u industrijskim zemljama u zadnjih 13 godina narasle su tek pet posto, dok su u Kini u istom razdoblju narasle 300 posto. Doduše, rast kineskih plaća krenuo je s mnogo nižih razina, ali je očito da se kreću prema dohocima razvijenih industrijskih zemalja. Aralica kaže da Europa živi u vremenu ultrakapitalizma. Južna Amerika krenula je u drugom smjeru gdje rad u gospodarstvu igra kudikamo veću ulogu. "U oba ta smjera država ima sve značajniju ulogu jer mora osigurati funkcioniranje upravljanja na nacionalnim razinama bez obzira na socijalne posljedice do kojih takve promjene dovode", zaključuje Aralica.