Prošli se mjesec kineska koća koja lovi u japanskim vodama sudarila s dva broda japanske obalne straže.

Japanci su pritvorili kapetana koće, a Kina je odgo-vorila tako što je Japanu uskratila ključne sirovine. I nije bilo izbora: Kina izvozi 97 posto rijetkih sirovina i mine-rala koji igraju ključnu ulogu u proizvodnji brojnih tehnologija, uključujući i vojnu opremu. Kako se moglo i očekivati, Japan je vrlo brzo pustio kapetana koće iz pritvora. Ne znam za vas, ali mene je ova priča duboko uznemirila zbog onoga što govori o Kini, ali i o Sjedinjenim Američkim Državama. S jedne strane, događaj odaje traljavost američke inozemne politike jer nije poduzeto ništa u vezi nepouzdanog režima koji lju-bomorno čuva ključne sirovine. S druge strane, incident je pokazao da je kineska vlada opasno laka na okidaču i da je zbog najmanje provokacije spremna započeti gospodarski rat. Dat ću vam pozadinu priče. Rijetke su sirovine elementi koji su zbog svojih jedinstvenih osobina ključni u najrazličitijoj uporabi, od hibridnih motora do optičkih vlakana. Do sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća SAD je dominirao proizvodnjom, no tada se ugurala Kina. “Bliski istok ima naftu, a Kina rijetke sirovine”, izjavio je 1992. godine Xiaoping Deng, arhitekt kineske gospodarske transformacije. Kina, naime, posjeduje trećinu zaliha rijetkih sirovina na svijetu. To je relativno obilje, u kombinaciji s niskim troškovima rudarenja i prerade, što je naravno bilo vezano uz niske plaće i slabe standarde zaštite okoliša, proizvođačima u Kini omogućilo da potkopaju proizvodnju u Americi. Stvarno se morate zapitati zašto nitko nije upalio alarm dok se ovo događalo, ako ništa drugo, barem na temelju državne sigur-nosti. Međutim, tvorci inozemne politike samo su šutke promatrali dok se američka industrija rijetkih sirovina gasila.

Najmanje je jedan slučaj iz 2003. godine, u doba kad je, ako je vjerovati Bushovoj administraciji, državni sigurnost utjecala na sve aspekte američke politike, kad su Kinezi doslovno zapakirali čitav jedan američki proizvodni pogon i odvezli ga u Kinu. Rezultat je bio monopol koji je premašio najluđe snove bliskoi-stočnih naftnih tirana. A čak je i nevezano uz incident s koćom Kina pokazala da je spremna u potpunosti iskoristiti monopol. Najveći američki industrijski sin-dikat United Steelworkers nedav-no je uložio pritužbu na kinesku tr-govačku praksu te krenuo putem od kojeg američke tvrtke strahu-ju jer se boje kineske osvete. Kao glavne točke pritužbe sindikat je istaknuo nametanje restrikcija u izvozu i poreza na rijetke sirovi-ne, što Kinezima u čitavom nizu industrijskih grana daje značajnu prednost. Onda je došlo do događaja s ko-ćom. Restrikcijom izvoza rijetkih sirovina Kina je već prekšila spo-razum koji je potpisan prije pri-stupanja Svjetskoj trgovinskog organizaciji. Međutim, embargo na izvoz rijetkih sirovina Japanu još je očitije kršenje međunarod-nog trgovačkog prava. Usto, kineski dužnosnici nisu poboljšali stvar time što su uvri-jedili našu inteligenciju tvrdeći da embargo službeno ne postoji. Sve su kineske tvrtke koje se bave izvozom rijetkih sirovina, od ko-jih su neke u stranom vlasništvu, istovremeno odlučile obustaviti isporuku jer osobno ne osjećaju sklonost prema Japanu. Kako da ne. I što smo naučili iz ove gužve s rijetkim sirovinama? Najočitija je pouka da treba ra-zvijati nove izvore tih sirovina, koji neće imati veze s Kinom, i to na svjetskoj razini. Postoje velike zalihe rijetkih sirovina u Sjedi-njenim Američkim Državama i drugim zemljama.

No, za razvoj i izgradnju postrojenja za iskapa-nje i obradu rijetkih sirovina treba vremena i novca. Isto je potrebno za razvoj “urbanog rudarstva”, to jest, recikliranja rijetkih i drugih sirovina od rabljene elektroničke opreme. Osim toga, čini mi se, i to sa žaljenjem moram ustvrditi, da je incident s koćom samo dodatni pokazatelj da nova gospodarska supersila nije spremna prihvatiti odgovornost koja prati taj status. Velike gospodarske sile, koje shvaćaju da imaju važan udio u međunarodnom sustavu, uglavnom ne žele započinjati gospodarske ratove, čak i kad su suočene s ozbiljni provokacijama: sjetimo se kako su tvorci američke inozemne politike s mukom razmatrali što bi učinili s kineskom valutnom politikom koja štiti domaće interese. No, Kina nije niti malo oklijevala s potezanjem trgovinskog oružja kad je došlo do političkog spora oko sasvima jasnog, iako porica-nog, kršenja međunarodnog trgovačkog prava. Ako usporedimo priču s rijetkim sirovinama s ponašanjem Ki-ne na drugim frontovima – državnim subvencijama putem kojih tvrtke dobivaju najvažnije poslove s državom, pritiskom na strane tvrtke da proizvodnju presele u Kinu te, pojaviše, spomenutom valutnom politikom – dobit ćemo portret odmetnute gospodarske supersile koja odbija igrati prema pravilima. Pitanje je što ćemo mi svi drugi učiniti u vezi s tim.

Paul Krugman