Cijena nafte ponovno je porasla na preko 90 dolara po barelu. Cijene bakra i pamuka dosegle su rekordne visine. Cijene pšenice i kukuruza odavno su visoke. Sve u svemu, cijena robe diljem svijeta u proteklih je šest mjeseci porasla za 25 posto. Što znači taj porast?

Radi li se o podivljalim špekulacijama? Je li to rezultat pretjerane proizvodnje novca, glasnik neobuzdane inflacije koja viri iza ugla? Ne. I ne.Ono što možemo zaključiti o razvoju robnog tržišta jest to da živimo u konačnom svijetu u kojem se zbog naglog rasta novih gospodarskih sila ograničene zalihe sirovina pojačano troše, a cijena im raste. Uz sve to, Amerika je više-manje samo promatrač u toj priči. Da vam razjasnim pozadinu: kad je prije dvije i pol godine posljednji put ovako skočila cijena nafte i druge robe, mnogi su porast smatrali špekulacijskom devijacijom. Nakon što su drugoj polovici 2008. godine pale cijene robe, tražili su objašnjenje. Međutim, pad cijena poklopio se s teškom globalnom recesijom koja je dovela do naglog smanjenja potražnje za sirovinama. Veliki je test trebao nastupiti kad se svjetsko gospodarstvo oporavi. Hoće li sirovine opet poskupjeti? U Americi se i dalje osjeća recesija. No, zahvaljujući rastu zemalja u razvoju, industrijska proizvodnja na svjetskom tržištu nedavno je premašila prethodni vrhunac, a cijene robe i materijala, naravno, opet rastu nebu pod oblake. To ne znači nužno da špekulacija nije igrala ulogu u događanjima 2007. i 2008. godine. A ne bismo smjeli odbaciti ideju da špekulacije utječu i na trenutne cijene; naprimjer, tko je taj tajnoviti ulagač koji je kupio većinu svjetskih zaliha bakra? Činjenica da se gospodarski oporavak poklopio s oporavkom cijena robe i materijala jak je dokaz da fluktuacije cijena koje su se događale u posljednje vrijeme odražavaju temeljne čimbenike.

Što je s cijenama robe i materijala kao glasnikom inflacije? Mnogi stručnjaci desne struje godinama već predviđaju da Savezne rezerve tiskanjem gomile novca – što zapravo ne rade, ali tako ih optužuju – pripremaju teren za inflaciju ozbiljnih razmjera. Stagflacija se bliži, najavio je zastupnik Paul Ryan u veljači 2009. godine, a Glenn Beck na neizbježnu hiperinflaciju upozorava još od 2008. godine.No, inflacija je i dalje niska. Što će sad učiniti netko tko brine oko inflacije? Neki su reagirali bujicom teorija zavjere, tvrdnjama da vlada želi prikriti istinu o rastu cijena. Međutim, nedavno su se mnogi desničari uhvatili porasta cijena robe kao dokaza da su otpočetka bili u pravu te da se radi o znaku opće inflacije koja će nas udariti svaki tren. Stvarno se treba zapitati što im se vrzmalo po glavi prije dvije godine kad su cijene sirovina padale stubokom. Ako porast cijena robe u posljednjih šest mjeseci najavljuje pobjesnjelu inflaciju, zašto pad od 50 posto u drugoj polovici 2008. godine nije najavljivao pobjesnjelu deflaciju? Ipak, ako zanemarimo nedosljednost, najveći je problem onih koji Savezne rezerve krive za rast cijena robe taj da gaje iluzije o veličini i važnosti američkog gospodarstva. Naime, cijene robe određuju se na svjetskom tržištu, a tu djelovanje SAD-a i ne igra neku važnu ulogu. Naročito danas, kao što se dogodilo 2007. i 2008. godine, glavna pokretačka sila što se cijena robe tiče nije potražnja Sjedinjenih Američkih Država, već Kine i novih gospodarskih sila u usponu.

Kako sve više ljudi iz siromašnih ulazi u srednju klasu na globalnom tržištu, počinju voziti automobile, jesti meso i vršiti dodatni pritisak na svjetske zalihe nafte i hrane. A zalihe ne prate tempo potrošnje. Standardna proizvodnja nafte stagnira posljednje četiri godine, što znači da je već nastupio vrhunac potrošnje nafte. Pravi, alternativni izvori, poput kanadske nafte koja se dobiva od naftnog pijeska, nastavili su rasti, no trošak im je relativno visok, u novčanom smislu i u pogledu zaštite okoliša. Usto, u proteklih godinu dana ekstremni vremenski uvjeti – naročito suša u važnim poljoprivrednim krajevima ? odigrali su važnu ulogu u rastu cijena hrane. Da, stvarno je opravdano vjerovati da će se zbog klimatskih promjena takve vremenske epizode ponavljati sve češće. Kakve su, stoga, implikacije tog novog rasta cijena robe? Kao što sam već spomenuo, to je znak da živimo u konačnom svijetu, u kojem ponestajanje resursa postaje sve jasnije i ozbiljnije. To neće značiti kraj gospodarskog rasta, a kamoli krah u stilu Pobjesnjelog Maxa. Ipak, morat ćemo postupno mijenjati način života te prilagođavati gospodarstvo i stil života stvarnosti u kojoj su resursi znatno skuplji. Međutim, to je tek u budućnosti. Trenutno je porast cijena robe rezultat globalnog oporavka, a to nema veze s američkom monetarnom politikom. Radi se o globalnom priči i, zapravo, ne vrti se oko nas.

Paul Krugman