Grčka kao žrtva

Strane kompanije 25.6.2012. 22:00 The New York Times

Od početka krize u Grčkoj, neprestano slušamo što sve nije u redu sa svime grčkim. Neke od tih optužbi su istinite, neke su lažne, ali sve su nevažne. Da, u grčkom gospodarstvu, politici i društvu nedvojbeno postoje brojni propusti. No ti propusti nisu uzrokovali krizu koja razdire Grčku i prijeti širenjem na ostatak Europe.

Ne, porijeklo ove katastrofe počiva puno sjevernije, u Bruxellesu, Frankfurtu i Berlinu, gdje su dužnosnici osmislili dubinski, možda i fatalno manjkav monetarni sustav, a zatim sjedinili probleme toga sustava zamijenivši moraliziranje za analizu. A rješenje krize, ukoliko uopće postoji, morat će doći iz istih tih mjesta.No vratimo se na grčke propuste: u Grčkoj korupcija doista jest sveprisutna, Grci izbjegavaju plaćanje poreza, a Grčka vlada ima naviku života iznad vlastitih mogućnosti. Osim toga, u usporedbi s europskim standardima, produktivnost radne snage je niska, oko 25 posto ispod prosjeka Europske unije. Međutim, to ništa ne znači jer je primjerice radna produktivnost u Michiganu isto tako niska u odnosu na američke standarde i to u skoro istom omjeru. U drugu ruku, mnoge stvari koje slušamo o Grčkoj jednostavno nisu istina. Grci nisu lijeni, upravo suprotno, imaju dulje radne vrijeme od gotovo svih ostalih Europljana, osobito od Nijemaca. Grčka nije neobuzdana socijalna država, kako vole tvrditi konzervativci. Potrošnja na socijalna davanja kao postotak bruto domaćeg proizvoda puno je niža u Grčkoj nego u Švedskoj ili Njemačkoj, zemljama koje su prilično uspješno prebrodile europsku krizu. Kako se onda Grčka našla u tolikim nevoljama? Okrivite euro. Prije petnaest godina Grčka nije bila raj na zemlji, ali nije ni bila u krizi. Nezaposlenost je bila visoka, ali ne i katastrofalna, a država je manjeviše plaćala sve što je trebala na svjetskom tržištu, s obzirom da je zarađivala dovoljno od izvoza, turizma, brodarstva i ostalih izvora plaćanja uvoza. A onda je Grčka usvojila euro i dogodila se strašna stvar - ljudi su počeli vjerovati kako je Grčka sigurno mjesto za ulaganja. Strani novac počeo se slijevati u Grčku, a dijelom tog novca financirao se državni deficit, gospodarstvo je doživjelo procvat, inflacija je porasla i Grčka je postajala sve nekonkurentnija. Mora se priznati, Grci doista jesu potratili velik dio, ako ne i većinu novca koji se slio u zemlju, ali isto su uradili i svi ostali koje je zahvatio euro balon. A onda je taj balon prsnuo i temeljne mane cijelog euro sustava izašle su na vidjelo.

Zapitajte se zašto Sjedinjene Američke Države, područje dolara, manje-više funkcioniraju bez teških regionalnih kriza kakve sada pogađaju Europu? Odgovor je postojanje snažne središnje vlade i provođenje aktivnosti te vlade koje u biti služe kao automatske mjere spasa državama koje se nađu u nevoljama. Razmotrimo, primjerice, što bi se sada, nakon puknuća golemog balona na tržištu nekretninama, događalo Floridi da je ta država sama, iz svojih prihoda koji su se naglo smanjili, morala namaknuti sredstva za socijalnu pomoć i zdravstvenu skrb. Srećom po Floridu, račun plaća Washington, a ne Tallahassee, što znači da Florida zapravo dobiva paket spasa o kakvom niti jedna europska država ne može ni sanjati. Prisjetimo se jednog još starijeg primjera, kreditne krize i krize štednje iz 1980-ih, koja se uglavnom ticala Teksasa. Porezni obveznici na kraju su platili ogromnu svotu ne bi li se taj nered sredio, ali veliki dio tih platiša bili su stanovnici drugih država, a ne Teksasa. Ponovno je jedna savezna država automatski dobila paket spasa razmjera nezamislivih u suvremenoj Europi.Dakle, Grčka, iako ne bezgrješna, uglavnom je u problemima zahvaljujući bahatosti europskih dužnosnika iz bogatijih zemalja, koji su sami sebe uvjerili da mogu uspostaviti tržište jedinstvene valute bez jedinstvene vlade. Isti ti dužnosnici dodatno su pogoršali cijelu situaciju inzistiranjem, unatoč dokazima u prilog suprotnog, da su sve valutne nevolje izazvane neodgovornim ponašanjem država južne Europe te da bi stvar funkcionirala kad bi njezini stanovnici pristali na još malo patnje. No Grci ionako ne mogu riješiti ovu krizu.Jedini način na koji će euro možda, samo možda, biti spašen jest da Nijemci i Europska središnja banka shvate da upravo oni trebaju promijeniti ponašanje, početi trošiti više i prihvatiti višu inflaciju. Ako ne, pa, onda će Grčka u povijesti biti zapisana kao žrtva tuđe oholosti.

Paul Krugman

  1. Ključne riječi
  2. grčka dužnička kriza
  3. Grčka
  4. gospodarstvo EU
  5. The New York Times
  6. Paul Krugman

Samo registrirani korisnici mogu komentirati

Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje!

Prijavi se ovdje!

Povratak na vrh