Ako postoji i jedan mudri ekonomski savjet za kojega se nadam da će ga ljudi ove godine shvatiti, on je sljedeći: iako smo konačno prestali kopati, i dalje smo blizu dna jako duboke rupe. Zašto to želim naglasiti?

Jer sam primijetio da mnogi pretjerano reagiraju na najnovije dobre ekonomske vijesti. Naročito me zabrinjava rizik optimizma koji samog sebe poništava – odnosno, brinem se da će vlastodršci vidjeti tek nekolicinu pogodnih ekonomskih pokazatelja, odlučiti da više ne trebaju promicati oporavak i zatim poduzeti korake koji će nas odvesti ravno natrag na dno. Dakle, što se tiče tih dobrih vijesti: razni ekonomski pokazatelji, od relativno dobre blagdanske prodaje do novih potraživanja naknade za nezaposlene (koja je konačno pala na ispod 400.000 tjedno) daju naslutiti da razdoblje velike štednje konačno dolazi kraju.Sve što nam treba za skromni ekonomski oporavak jest da izgradnja prestane opadati i da štednja prestane rasti, a čini se da se upravo to i događa. Ekonomski prognostičari već su definirali svoja predviđanja: rast od čak četiri posto ove se godine čini moguć.Hura! No, američkim obiteljima važna su radna mjesta, a ne brojke vezane uz bruto domaći proizvod. A kad krenete od stope nezaposlenosti od gotovo 10 posto, aritmetika novih radnih mjesta je zastrašujuća.Prvo, morali bismo rasti oko 2,5 posto godišnje da bismo sustigli rast produktivnosti i broja stanovnika čime bismo zaustavili rast nezaposlenosti. Upravo je stoga prošlih godinu i pol u biti bio oporavak, ali se doimalo kao recesija: BDP je rastao, ali ne dovoljno brzo da se smanji nezaposlenost. Stopa rasta od 2,5 posto s vremenom će smanjiti nezaposlenost.

No, dobrobiti neće biti istovjetne rastu: zbog mnoštva razloga, povijesno se uzimaju oko dva dodatna postotna boda rasta godišnje za za jedan bod smanjenja stope nezaposlenosti.Pa vi sada izračunajte. Pretpostavimo da će ekonomija Sjedinjenih Američkih Država od ove godine nadalje rasti za četiri posto godišnje. Većina ljudi smatrala bi ovo sjajnim rezultatom, a to je zasigurno viši rast od onoga predviđenog bilo kojom prognozom koju sam vidio. No, prema računici, čak i uz takav rast, do kraja godine stopa nezaposlenosti iznosit će devet posto, a na kraju 2012. još uvijek će biti iznad osam posto. Nećemo uspjeti postići ništa što bi sličilo na punu zaposlenost do samog kraja prvog predsjedničkog mandata Sarah Palin.Ozbiljno, sljedećih nekoliko godina, čak i uz prilično dobar rast, smiješi nam se stopa nezaposlenosti koju bismo ne tako davno smatrali katastrofalnom – jer ona to i jest. A računica kaže da će se patnja nastaviti dokle nam pogled seže.Dakle, što se može uraditi kako bismo ubrzali ovaj proces oporavka? Racionalni politički sustav već bi odavno stvorio verziju Uprave za razvoj poslovanja za 21. stoljeće, a ona bi zapošljavala nezaposlene te popravljala i poboljšavala našu pohabanu infrastrukturu. Međutim, u političkom sustavu kakvoga imamo izabrana senatorica Kelly Ayotte na tjednom je obraćanju na Novu godinu izjavila: “Prvi nam je posao da zaustavimo traćenje novca u Washingtonu”.

Realistično, najbolja nada glede fiskalne politike jest da Washington neće aktivno podrivati oporavak. Naročito se trebamo paziti “martovskih Ida”: dotad će savezna vlada vjerojatno dosegnuti krajnju granicu dugovanja, pa će republikanci pokušati primorati predsjednika Obamu na ekonomski štetne rezove.Također me brine monetarna politika. Prije dva mjeseca, Banka saveznih rezervi je najavila novi plan za promicanje povećanja novih radnih mjesta kupnjom dugoročnih obveznica; u to su vrijeme mnogi promatrači vjerovali da je početna kupnja od 600 milijardi dolara tek početak priče. No, sada se doima kao kraj, djelomice jer republikanci pokušavaju natjerati Banku saveznih rezervi da se povuče, ali i zato što kratko razdoblje neznatno boljih ekonomskih vijesti pruža ispriku za nepoduzimanje nikakvih mjera.Postoji čak i značajna šansa da će Banka saveznih rezervi krajem godine povisiti kamatne stope – ili to bar misli tržište. Takav bi potez uz visoku stopu nezaposlenosti i minimalnu inflaciju bio čista ludost, ali to ne znači da se on neće dogoditi. Da se vratim na početnu misao: kakve god bile najnovije ekonomske vijesti, i dalje smo blizu dna jako duboke rupe. Možemo se samo nadati da i vlastodršci to shvaćaju.

Paul Krugman