Predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi objavio je 26. srpnja da je njegova institucija “spremna učiniti što god je potrebno da se euro očuva”, a tržišta su slavila. Osobito su kamate na španjolske obveznice drastično pale, a diljem svijeta zabilježen je porast burzovne aktivnosti. No hoće li euro zaista biti spašen? To je i dalje vrlo upitno.

Ponajprije treba reći da je jedinstvena europska valuta u svojoj naravi vrlo manjkava, što je Draghi i priznao. “Euro je poput bumbara”, izjavio je. “Pravo je čudo prirode jer nikako ne bi trebao letjeti, ali leti. Euro je, stoga, bio bumbar koji je nekoliko godina sjajno letio”. No prestao je letjeti. Što se može učiniti? Odgovor je, predložio je Draghi, “da bumbar postane pčela”. Sumnjivu biologiju na stranu, jasno nam je što je htio reći. Dugoročno gledano, euro će preživjeti samo ako Europska unija postane poput ujedinjene zemlje. Razmislimo, naprimjer, o sličnostima Španjolske i Floride. Obje su države imale krizu nekretnina, nakon kojih je uslijedio drastičan pad. No Španjolska kriza nije ni slična onoj na Floridi. Zašto? Zato što se Florida u krizi mogla osloniti na Washington u vezi s plaćanjem socijalnih i zdravstvenih davanja za najugroženije, održanjem solventnosti banaka, pružanjem pomoći nezaposlenima itd. Španjolska nije imala takvu sigurnosnu mrežu, a to se u dugoročnom smislu mora promijeniti. Međutim, stvaranje “Ujedinjenih Europskih Država” neće se tako skoro dogoditi, ako se uopće i dogodi, a kriza eura odvija se sada. Što se onda može učiniti za spas valute? Pa kako je bumbar uopće neko vrijeme i letio? Zašto je euro očito funkcionirao prvih osam godina? Zato što mu je mane zatomio procvat u južnoj Europi. Stvaranje eura uvjerilo je ulagače da je sigurno ulagati u zemlje poput Grčke i Španjolske, koje su ranije smatrali riskantnima, pa se novac slijevao u te zemlje i to uglavnom putem privatnog, a ne javnog financiranja, uz iznimku Grčke. Neko su vrijeme svi bili sretni. U južnoj Europi je zbog gomilanja tržišta nekretnina došlo do porasta zapošljavanja u građevinskom sektoru iako je proizvodnja bila sve nekonkurentnija. U istom je razdoblju njemačko gospodarstvo, koje je do tada slabjelo, doživjelo nagli porast zbog rasta izvoza u nabujala gospodarstva na jugu kontinenta. Euro je, kako se činilo, dobro funkcionirao. A onda je došlo do raspada.

Poslovi u građevinskom sektoru nestali su, a nezaposlenost je na jugu Europe naglo porasla, trenutno je u Španjolskoj i Grčkoj dobrano viša od 20 posto. Istovremeno je dohodak opadao – veliki proračunski deficiti uglavnom su rezultat, a ne uzrok krize. Međutim, ulagači su pobjegli te za sobom povukli porast troškova kreditiranja. U pokušaju da smire financijska tržišta pogođene su zemlje nametnule stroge mjere štednje koje su dodatno pogoršale njihovo stanje, a euro je danas na iznimno klimavim nogama. Što bi moglo preokrenuti ovako opasnu situaciju? Odgovor je poprilično jasan. Zakonodavna bi tijela morala (a) učiniti nešto da se snize troškovi kreditiranja zemalja južne Europe te (b) europskim dužnicima dati jednaku priliku da se izvozom izvuku iz problema kao što je Njemačka dobila dok krize nije bilo – to jest, treba u Njemačkoj stvoriti uzlet tržišta kakav je južna Europa uživala od 1999. do 2007. Problem je u tome što zakonodavna tijela nisu spremna učiniti (a), a nikako ne žele učiniti (b). U svojim je opaskama Draghi provukao ideju da bi središnja banka otkupi dobar dio južnoeuropskih obveznica radi smanjenja troškova kreditiranja. No u sljedeća su dva dana njemački dužnosnici tu ideju odbacili. Kupnja obveznica lakši je dio posla. Euro se neće spasiti ako Njemačka i pristane na značajno veću inflaciju u sljedećih nekoliko godina, a zasad ne primjećujem da njemački dužnosnici o tome uopće žele razgovarati. Umjesto toga, ustraju na tome da će sve biti u redu ako se dužnici budu držali programa štednje. Može li se, stoga, euro spasiti? Vjerojatno može. Treba li se spasiti? Da, iako se čini kao golema greška što je uopće osmišljen. Propast eura neće samo uzrokovati gospodarske potrese, već će ugroziti i europski projekt. Hoće li se stvarno spasiti? Unatoč Draghijevoj odlučnosti, kao što sam već rekao – vrlo je upitno.

Paul Krugman