FOTO: Rade najbrže liftove diljem Europe, novi cilj je prvo hrvatsko dizalo

Najviša i najposjećenija građevina u Njemačkoj, berlinski TV toranj, ima lift koji su ugradili Brođani/FOTOLIA Najviša i najposjećenija građevina u Njemačkoj, berlinski TV toranj, ima lift koji su ugradili Brođani/FOTOLIA

Obiteljska tvrtka Simplex iz Slavonskog Broda ugrađuje unikatna i superbrza dizala i osmišljava 'socijalno osvješteno, izrađeno potpuno 'Made in Croatia'.

Navede li vas posao u Berlin, Milano, Pariz, Monako, Torino, Rotweil, Lyon, Varšavu, Hamburg ili se ondje zateknete kao turist, vrlo je vjerojatno da ćete se u tamošnjim poslovnim neboderima ili tornjevima i vidikovcima upoznati i s djelima hrvatskih ruku. I ono će vas odvesti, bolje rečeno dići na sam vrh, sigurno, ugodno i - ekspresno, najbrže.

Jer, u znamenitom TV tornju u njemačkom glavnom gradu, sjedištu regionalne uprave u najbogatijemu talijanskom gradu, poslovnim tornjevima u francuskoj metropoli, uredskim i zgradama industrija i kulturnih institucija po Njemačkoj, Poljskoj, Turskoj... ugrađeni su liftovi koje su montirali radnici slavonske tvrtke Simplex. Milijuni korisnika pomislili bi da su to obična dizala koja voze od točke A u prizemlju do točke B na vrhu, no riječ je o unikatima, dizalima koja su praktički vrhunac inženjerskog i montažerskog znanja i umijeća sparenog s inovativnim tehnološkim rješenjima. Siniša Stanić predsjednik je Uprave, odnosno generalni menadžer tvrtke iz Gornje Vrbe kod Slavonskog Broda, koju je osnovao s bratom Ivanom i sestrom Marinom prije 10 godina u Njemačkoj, sjedištem u Hrvatskoj, podružnicaima u Francuskoj i BiH i operacijama u cijelom svijetu.

U EY-evom ovogodišnjem izboru za Poduzetnika godine dobio je priznanje za međunarodna postignuća, a o svom poslu, koji je Simplex vinuo u respektabilnoga igrača u segmentu ugradnje tzv. high-rise dizala, jednostavno kaže da je najvažniji faktor za postizanje zahtijevane kvalitete visoka preciznost u montaži. "To vrlo čest znači razliku između visokokvalitetnog i nekvalitetnog konačnog proizvoda. Dizala su vrlo zahtjevni sustavi u zgradama, a posebice ukoliko se radi o high-rise dizalima i dizalima najnovijih generacija koja obuhvaćaju kompleksna tehnološka rješenja. Dizala svojim karakteristikama uglavnom su adaptivna raznim arhitektonskim zahtjevima, a iznimno je bitno da građevinski radovi budu kvalitetno izvedeni kao preduvjet za kvalitetnu ugradnju dizala", objašnjava Stanić.

U partnerstvu je s moćnim njemačkim Thyssen Kruppom  i Schindlerom, divovima u proizvodnji dizala, za koje radi jedinstvena i originalna rješenja. Među posljednjim projektima na koje su izuzetno ponosni, jest i testni Thyssen Kruppov toran u gradu Rotweilu, namijenjen testiranju karakteristika dizala, od sigurnosti do brzine. S 246 metara, otvoren lani, taj je toranj i turistička atrakcija, ne samo primjer primjene visokostručnih znanja. Lift do vrha vozi brzinom do 18 metara u sekundi.

  "To je prvo dizalo na svijetu koje vozi i vertikalno i horizontalno", ističe Stanić. Tamo su realizirali i prvi svjetski lift bez sajli. Revolucionarni sustav cilja napraviti revoluciju u visokogradnji. Objašnjava da to znači i horizontalnu pokretljivost, što ovo tzv. multi rješenje čini idealnim za optimizaciju prometa. Stanić napominje da to nije i najbrži lift u Europi, već je to onaj u TV tornju u Berlinu, najvećoj građevini u Njemačkoj (368 metara), te također ugrađen od radnika Simplexa. Ponose se i spomenutim dizalom u Milanu, najbržim u Italiji i prvim velikim projektom tvrtke. Kako je jednom Stanić spomenuo, liftovi su teško tržište, proizvođači se natječu u revolucionarnim konceptima, ali je ipak ključno projektiranje i montaža, gdje oni nastupaju. 

"Kompleksnost ugradnje dizala ovisi o tipu i vrsti dizala, a bitno je da građevinski radovi budu kvalitetno izvedeni kao preduvjet za kvalitetnu ugradnju dizala. Naravno da su specijalizirane građevine kao npr. bolnice puno kompleksnije nego manje specijalizirane kao npr. stambene zgrade pa se i ugradnja dizala treba prilagoditi tim specifičnim karakteristikama zgrade tj. u kompleksniju zgradu uobičajeno se ugrađuju i kompleksniji tipovi dizala. Zato je bitno da i mi budemo inovativni", govori brodski poduzetnik za Poslovni dnevnik, uz napomenu da su oni upravo u Milanu postigli pravi presedan, jer su dizalo u objekt visok 200 metara ugradili s odstupanjem od samo jednog milimetra. Dotad se toleriralo odstupanje do 3 milimetra. 

 

1 milimetar

odstupanja ima lift u Milanu, što je rekord

U High-Riseu nitko iznad njih
Svi zahtjevni projekti koje su izveli na zadovoljstvo naručioca u Europi i koji im donose i nove narudžbe, budući da ih, kaže Stanić, "specijalizacija za high-rise dizala i kvaliteta rada koju ostvarujemo stavlja u lidersku poziciju na europskom tržištu", potaknula ih je da naprave i prvo hrvatsko dizalo, koje su opisali i kao - socijalno osvješteno. "Dizalo, kao i svaki drugi proizvod treba osmisliti tj. projektirati, proizvesti, ugraditi i naposljetku i održavati tijekom njegovog životnog vijeka. Socijalno osvješteni znači da planiramo osmisliti dizalo koje će biti dostupno i klijentima s nižim proračunom u odnosu na standard industrije, a u proizvodnji dizala veći dio dizala, a posebice konstrukcija i kabina, bio bi proizveden kod nas u Simplexu dok bi se neki usko specijalizirani sklopovi kao npr. upravljački procesori i elektromotori ugradili od drugih proizvođača", otkrio je Stanić što bi to budući prvi hrvatski lift činilo proizvodom "made in Croatia".

Nije da u Hrvatskoj nisu imali posla, no činjenica da čak 95 posto prihoda od lani ostvarenih pet milijuna eura ostvaruju od izvoza (ove godine planriaju rasti 10%), govori da im je domaće dvorište preusko. Ali razlog je i u posrtanju građevinarstva. "U Hrvatskoj smo izveli projekt projektiranja, proizvodnje i ugradnje dizala u najvišu zgradu u Slavonskom Brodu od 11 katova, a koje i danas  održavamo. Nažalost u zadnje vrijeme u Hrvatskoj nema aktualnih visokih objekata koji se izvode ili koji bi bili spremni za početak izvedbe, a mi smo svakako spremni i željni povećati svoju prisutnost na tržištu Hrvatske", reći će Siniša Stanić. No, s upravo završenim jednogodišnjim projektom Dizala bez granica, vrijednim 16 milijuna kuna, od čega je bespovratnih 5,9 milijuna iz EU fondova, to se možda malo i pomakne.

 

40 sekundi

vozi lift do vrha tornja u Berlinu

"Naziv Dizala bez granica trebao bi iskomunicirati simboliku naše želje da pomičemo granice na tržištu, a što smatramo da ćemo proširenjem proizvodne linije i proizvodnjom vlastitog dizala svakako i ostvariti. Možemo reći da smo u potpunosti ostvarili planirano te smo iznimno zadovoljni s proizvodnom linijom koju nam je EU projekt omogućio. Sada ostaje na nama da tu novu proizvodnu liniju u najvećoj mogućoj mjeri stavimo u funkciju proizvodnje dijelova i komponenti dizala, kao i cjelokupnog dizala, a što ne sumnjamo da ćemo u Simplexu i ostvariti", nada se Stanić. Tvrtka danas ima više od 130 radnika, kompetentnih za montažu i stalno posvećenih educiranju, a budući da proizvodnja zahvaljujući EU projektu starta s proširenom proizvodnom linijom, planira se zaposlenje još ljudi.

Administracija izvor problema
"I novi strojevi omogućit će nam proširenje proizvodnih kapaciteta i uvođenje novih proizvoda koji će zasigurno osnažiti našu tržišnu poziciju u budućnosti", kaže u vezi skorih planova. Stanić komentira i zašto je u Hrvatskoj propao projekt ugradnje liftova u stotine zgrada koje ih nemaju, a bio bi poduprt europskim novcem. "Smatram da je EU program koji bi omogućio ugradnju liftova u stambene zgrade diljem Hrvatske izvrsna ideja jer će doprinijeti poboljšanju kvalitete života stanovnicima u tim zgradama diljem Hrvatske. EU programi, pogotovo oni koji obuhvaćaju toliko širok broj pojedinačnih projekata često su vrlo kompleksni u zahtjevima i tu smatramo da je izvor problema, jer je država trebala bolje organizirati kapacitete za pripremu i provedbu ovog EU programa. Strateški, mislim da je ovaj EU program potreban Hrvatskoj, ali je također i potrebna bolja priprema i organizacija provedbe programa, a mi stojimo zainteresirani i spremni sudjelovati na tom tržištu kad ga ovaj EU program otvori", ističe Stanić.

 

130 zaposlenih

ima tvrtka, planira ove godine nova

Premda mu domaće tržište nije neophodno u poslovanju, dobro zna koja su mu ograničenja da bi krenulo uzlaznom putanjom i diglo se. "Svugdje u razvijenim tržištima SMEs su jedan od najvažnijih pokretača razvoja gospodarstva, a tako bi trebalo biti i u Hrvatskoj. Kod nas, na žalost, jedna od najvećih prepreka značajnijem razvoju poduzetništvu je iznimno velika administriranost cijelog sustava koja koči konkurentnost i adaptivnost. Također, ukoliko je fokus domaće tržište, tu se još pojavljuje i pravna nesigurnosti te određena poslovna neodgovornost određenog broja aktera na tržištu koja kvalitetne poduzetnike dovodi u probleme likvidnosti i naplate svojih potraživanja za kvalitetno odrađenu uslugu ili isporučen proizvod. Međutim, u Hrvatskoj postoji određen broj dobrih primjera poduzetništva koji su se uspjeli dokazati na inozemnom tržištu te smatram da se za tim primjerima treba voditi kad se planira ulazak u poduzetništvo", objašnjava svoje viđenje Siniša Stanić.

Smatra da bi i porezno opterećenje trebalo biti niže, jer sad generira i visoku cijenu proizvoda i usluge te smanjuje konkurentnost. A što čini uspjeh? "Uspješan poduzetnik treba vjerovati u sebe i posao/projekt kojim se bavi i imati viziju gdje želi doći kao krajnji cilj svog poduhvata. Treba imati znanje struke na kojoj se zasniva biznis, osnovno znanje o financijskim i upravljačkim mehanizmima. Također, treba imati ulogu lidera i svojim primjerom motivirati i poticati zaposlenike na trud i kreativnost. Uspješan poduzetnik treba i u medijskom prostoru zračiti optimizmom i promicati pozitivan pogled na biznis i život. Meni su uzori Emil Tedeschi i Nenad Bakić", zaključuje Siniša Stanić iz Simplexa.

Komentari (7)
  • osi3
    osi3 11:43 27.5.2018.

    Obučenost, kvaliteta rada i dobra organiziranost, te sposobnost prilagođavanja najkompleksnijim uvjetima gradnje - sve je to, gospodo, stvaranje dodane vrijednosti. Već i sama organizacija i menadžerski know-how ima itekakvu vrijednost. Ne bih to omalovažavao, a realnu cijenu te vrijednosti daje već samo tržište. Pa i spomenuti Schindler nije neka inovativna kompanija, uložili su velike, ogromne novce u industrijalizaciju proizvodnje dizala, pri čemu su potpuno fokusirani na kopiranje drugih, inovativnost im je krajnje ispodprosječna, kao i većini njemačkih kompanija, a opet im ne ide loše.

    No problem je u drugome: kad im je krenulo, vlasnik se trebao početi prebacivati u Bugarsku ili Rumunjsku, sa sobom povesti i dobro platiti ključni kadar, i iskoristiti niže poreze i niži trošak radne snage - pa stvarno napraviti europski biznis.

  • viewer
    viewer 8:56 26.5.2018.

    @Bobo, pet mio. € prihoda u jednoj godini na 130 zaposlenih. Znači, po uposlenom cca. 280.000,00 kn prihoda. To je negdje oko 38.500,00 €. Toliko bi ih najmanje koštao godišnje jedan obični njemački monter, koji ima satnicu od 12,00 € ( 12 € x 168 sati = 2.016,00 € plus udio poslodavca u troškovima za (zdrastveno, mirovinsko, osig. za njegu, za nezaposlene, sve skupa cca. 650,00 € mjesečno), 2.016 €+650,00 € = 2.666.00 € x 12 mjeseci = 32.000,00 €, godišnje. To je bez terenskih dodataka i bilo čega drugog. A vjerojatno im poslodavac mora i troškove stanovanja preuzeti. Ako tome pridodamo, da radnik ima najmanje četiri tjedna odmora (gdje ne privređuje ništa) a može biti i neki tjedan bolestan… Ergo, te poslove mogu raditi samo radnici iz Nove Europe, koji doma imaju još manja ili nikakva primanja. Šteta je što naši novinari nisu u stanju seriozno obraditi/odraditi jednu temu.

  • Vito
    Vito 7:21 26.5.2018.

    Bilo bi “unikatno” kad bi ugrađivali liftove koje pokreće elektromagnetizam.
    Poput vlaka koji sad koriste Kinezi, a vozi brzinom od 450 km/h.
    No, sajle koje koriste ovi liftovi baš i nisu pogodne za “maglev” liftove.
    Spominani elektromotori isto nisu nešto nepoznato i jedinstveno.

    A kako se može napraviti proizvod “made in Croatia”, kad u Hrvatskoj nema tvornice koja proizvodi sajle.
    Tvornica elektromotora iz Subotice ima zanimljivu i ne baš unikatnu povijest.
    Uništena na hrvatski način.

    Tako da proizvod “made in Croatia” mora imati oznaku “assembled in Croatia”, jer nije izrađen, nego sastavljen, skopljen.

    No, liftovi montirani izvan Hrvatske nikako ne smiju imati oznaku made in Croatia, jer čak nisu niti proizvedeni dijelovi liftova napravljeni u hrvatskim tvornicama.

Pogledaj ostale komentare na temu
Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana Pogledaj sve