Naša udruga glas je obrane novinarstva u vremenima koja mu nisu naklonjena

Foto: Slavko Midžor/PIXSELL Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Novi predsjednik Hrvatskog novinarskog društva o stanju medija u zemlji i odnosu novinara s nositeljima moći.

Dugogodišnji novinar i urednik HRT-a Hrvoje Zovko izabran je na izvanrednoj skupštini za novog predsjednika Hrvatskog novinarskog društva (HND). U svibnju ove godine svjedočili smo sukobu u HND-u oko dodjele novinarskih nagrada, a zbog koje je prije kraja svog mandata odstupio vaš prethodnik Saša Leković. Oko svake nagrade koju neka organizacija, ili institucija dodjeljuje za neko područje ljudskog djelovanja uvijek ima rasprava i bit će ih.

Uvijek ima i bit će mišljenja prema kojima nagradu nije zaslužio baš onaj tko je dobio nego netko drugi. Te vrste rasprava nisu pošteđene ni globalno poznate institucije i udruge, a kamoli HND. Međutim HND se u svibnju ove godine suočio s jednom specifičnom situacijom nakon što je godišnju nagradu za televizijsko novinarstvo za 2017. petočlana komisija HND-a za nagrade dodijelila novinarki TV Nova Ivani Petrović za izvještavanje o pravomoćnoj presudi šestorici Hrvata iz BiH za rate zločine počinjene u toj državi. Dodjela te nagrade izazvala je i raspravu u Izvršnom odboru HND-a, tijelu od 11 članova koje operativno vodi našu organizaciju i javno se očituje o pitanjima bitnim za HND. Nakon dodjele nagrade, 11-oro njenih ranijih dobitnika vratilo ih je HND-u u znak protesta protiv odluke Komisije za nagrade.

Nas šestoro članova IO HND-a, dakle većina u tome tijelu, smatralo je da se HND u povodu svega što se dogodilo treba oglasiti tako da kažemo da Komisije odlučuju autonomno, ali i da pošaljemo poruku da se u izvještavanju o svim temama novinari moraju držati jasnih profesionalnih i etičkih standarda, a pogotovo traumatičnim o temama ratnih zločina  u kojima i više od dvadeset godina od okončanja ratnih sukoba još uvijek postoji pristranost i podjela na "naše žrtve" i njihove zločince" 

Manjina u Izvršnom odboru u kojoj se našao i sad već bivši predsjednik HND-a smatrao je da se o tome ne trebamo oglašavati jer bi, po njemu, svako oglašavanje značilo da se odričemo Komisije za nagrade koju smo sami imenovali. Smatram da HND mora biti kadar otvoriti raspravu o svim pitanjima bitnim za novinarstvo  pa i o pitanjima izvještavanja o ratnim sukobima i ratnim zločinima tijekom devedesetih. A da nam rasprava o potrebi profesionalnog i etičnog izvještavanja o ratnim zločinima itekako treba najbolje pokazuje i ovogodišnji slučaj nagrade za televizijsko novinarstvo. Bivši predsjednik HND-a je, nakon što je većina u IO sukladno Statutu HND-a odlučila da moramo javno reagirati, reagirao radikalno, zatražio ostavke dvoje potpredsjednika HND-a, a kad je nije dobio sam je podnio ostavku. Održali smo sukladno Statutu u propisanom roku izvanrednu izbornu skupštinu i nastavljamo normalno funkcionirati. 

Koliko članova ima HND, kako ponovno omasoviti članstvo?
HND u ovom trenutku ima oko 2400 članova. Nove članove će HND privući  i zadržati sadašnje tako što će se nastaviti još jače truditi da ga novinari i javnost u Hrvatskoj u što većoj mjeri prepoznaju kao organizaciju  koja se zalaže za očuvanje i zaštitu novinarstva kao javnog dobra i koja će biti njihov glas kad je to dobro napadnuto, a bojim se da živimo u vremenu kad je napadnuto s mnogih strana.  Kolege, pogotovo mlađe kad ih pitam zašto se ne učlane u HND  znaju pitati -a što ja imam od HND-a? Odgovaram im - imaš organizaciju koja će biti glas obrane novinarstva kao javnog dobra u vremenima koja novinarstvu kao javnom dobru nisu naklonjena.  A bojim se da živimo baš u takvom vremenu. Mi smo jedina organizacija u Hrvatskoj koja štiti i brani profesionalne standarde  i etičke vrijednosti novinarstva, opominje one među nama koji ih krše i promiče slobodu govora, odgovornost prema javnoj riječi i načela solidarnosti među novinarima. Oni novinari koji to prepoznaju i žele dobro su došli u HND, a onima koji još ne razumiju zašto je važno imati snažnu organizaciju koja se zalaže za profesionalne i etičke standarde i neumorno ukazuje na one silnice koje nas pritišću i lome da od njih odustanemo željeli bismo pomoći da to osvijeste. 

Vlada mijenja cijeli niz medijskih zakona, koliko je tu uključen HND?
Ova vlada najavljuje donošenje medijske strategije i cijelog seta novih medijskih zakona. Međutim, već je skoro na polovici mandata, a ni medijsku strategiju nemamo. Vlada Zorana Milanovića također je ambiciozno najavljivala donošenje medijske strategije i novih medijskih zakona, a potrošila je čitav mandat i nije ih donijela. Pred sam kraj mandata dovršila je prijedlog medijske strategiju, ali ni nju nije usvojila. Kako god bilo, Ministarstvo kulture u mandatu Milanovićeve vlade barem je pokazalo volju da i novinare uključi u kreiranje medijske strategije, tadašnje Ministarstvo kulture je široki krug novinara konzultiralo i pitalo što bismo mi u svemu tome imali za reći. Sadašnja vlada još uvijek nije ni pozvala HND da pošalje svoje predstavnike u kreiranje medijske strategije iako sam od Ministarstva kulture dobio obećanja da će se to dogoditi, Ministrica Nina Obuljen je tijekom prvog inicijalnog sastanka koji sam njom imao kao novoizabrani predsjednik HND-a najavila da želi HND kao partnera u kreiranju medijske strategije i  zakona. Želim vjerovati da misli iskreno. No, HND će tražiti svog predstavnika u radnoj skupini za izradu medijske strategije. Znat ćemo braniti naše interese. Po nama, ministarstvo je to već trebalo učiniti. Uskoro očekujemo i radni sastanak predstavnika HND-a i ministarstva kulture. Čudi da je Ministarstvo i prije nego je oformilo radnu skupnu za izradu medijske strategije u kojem bi bili i predstavnici HND-a oformilo radnu skupinu za Zakon o elektroničkim medijima. Čudno je da kreću od "krova" tj. od zakona o elektroničkim medijima, a da medijska strategija nije ni na vidiku.  

Hoće li HND inicirati osnutak Vijeća za medije, regulativno tijelu za provedbu Zakona o medijima? 
HND je i do sad tražio i svakako će snažno inzistirati na tome da država kad je posrijedi Zakon o medijima napokon preuzme svoju regulatornu ulogu tako da se ustroji neovisno regulatorno tijelo koje bi nadziralo provedbu Zakona o medijima. Sadašnji zakon na snazi je od 2004. a država uporno ne nadzire njegovu provedbu. Posljedice toga su da se godinama Zakon o medijima sasvim nekažnjeno krši i to upravo u onom dijelu u kojem zakon jamči mehanizme zaštite profesionalnog  integriteta novinara od nedopuštenih pritisaka poslodavca, oglašivačke industrije i drugih centara moći kao i one odredbe koje nalažu transparentnost vlasništva. Država godinama zatvara oči nad činjenicom da je novinarstvo kao javno dobro ostavljeno na milost i nemilost medijskim vlasnicima, financijskim i političkim moćnicima. Država koja što svjesnom i namjernom pasivnošću, što nemarom propušta obavljati  svoju regulatornu ulogu nad provedbom Zakona o medijima zanemaruje temeljnu pretpostavku na kojoj počiva demokratsko društvo, a to su koliko-toliko slobodni mediji. 

Zakon o medijima regulira i donošenje statuta pojedinih medija, koliko su se oni pokazali učinkovitima?
Redakcijske statue danas ima tek dio medija i to opće-informativni tiskani mediji. I oni su ih dobili tek 1. srpnja 2013. kad je zbog ulaska Hrvatske u EU stupio na snagu novi Zakon o PDV-u koji je, zahvaljujući pritisku tadašnjeg ministarstva kulture, ugurana odredba prema kojoj najnižu stopu PDV-a od pet posto mogu imati samo oni informativni tiskani mediji koji imaju redakcijske statute. Vlada pomaže tiskanim medijima koji imaju statute kroz povlaštenu stopu PDV-a, ali ne nadzire poštuju li mediji te statute, niti imaju li novinari u tim medijima kolektivne ugovore, niti služe li ti mediji javnom ili partikularnim interesima. Sve medijske redakcije su inače bile obavezne donijeti statute najduže šest mjeseci nakon stupanja na snagu  sadašnjeg Zakona o medijima, tj. još davne 2004. Međutim, tu obavezu medijski vlasnici zdušno ignorirali, a ignorirali su je zato što Zakon o medijima, slučajno ili ne, nije propisao nikakvu sankciju za medije koji ne donesu statute pa ih većina medija, elektroničkih do danas nema. U tiskanim medijima koji su 2013. bili prisiljeni donijeti redakcijske statue po onome što mi govore kolege iz tih medija, statuti se učestalo krše i to  one odredbe koje novinare štiti od pritiska vlasnika, prikrivenog oglašavanja i različitih oblika cenzure. Redakcijska vijeća upozoravaju na kršenja statua, ali urednici kao produžena ruka vlasnika na to samo odmahuju  rukom. Može im biti jer znaju da država ni na koji način ne nadzire poštivanje statuta. To je još jedan od razloga zbog kojih nam hitno treba Vijeće za medije kao regulatorno tijelo. 

Kako spriječiti pritisak 'lokalnih šerifa', načelnika, gradonačelnika i župana, na lokalne medije?
Prije svega tako da se promjeni način njihova financiranja. Umjesto postojećeg modela u kojem načelnici općina, gradonačelnici i župani odlučuju koji medij će u njihovoj lokalnoj jedinici dobiti novac iz lokalnog proračuna, a koji neće i na taj ih način drže u pokornosti, lokalni bi čelnici taj novac trebali uplaćivati u jedinstveni fond za financiranje lokalnih medija iz kojeg bi se lokalni mediji financirali prema propisanim, jasnim kriterijima.

Dugogodišnji ste predsjednik Zbora istraživačkih novinara (ZIN), gdje još postoji takvo novinarstvo u RH?
Istraživačko novinarstvo nestaje. To je žalosna činjenica na koju stalno upozoravamo i borit ćemo se protiv svih pokušaja da ozbiljno novinarstvo nestane. Nažalost, imali smo činjenicu da je i prije nekoliko godina na Fakultetu političkih znanosti na jedan skandalozan način ukinut kolegij koji se bavio istraživačkim novinarstvom. To je kasnije vraćeno, ali gorak okus je ostao. Osim toga fakulteti umjesto da pripremaju buduće prave novinare i da ljude uče što je pravo novinarstvo sve više se bave PR-om. A ekonomska kriza je iskorištena da se mnogim kolegicama i kolegama koji su bili vrhunski istraživački novinari uruči otkaz pod izgovorom štednje. Jer oni kao takvi su smetnja vlasnicima medija, vlastima, oglašivačima koji su danas rak rana ozbiljnog novinarstva i koji vrše neviđen pritisak na medije, a neki od urednika postaju njihove ispostave umjesto da brane struku. Nakon izbora za predsjednika HND-a dužnost predsjednice Zbora istraživača odlukom svih nas u ZIN -u nova predsjednica istraživača je postala mlada, sjajna novinarka Dora Kršul.

HRT bi morao sam raditi dokumentarne serije

Koliki je utjecaj politike u vašoj matičnoj kući? Treba li HRT plaćati vanjskoj produkciji serije poput Je li moglo drugačije, kojom se amnestiraju akteri privatizacije 90-ih?
HRT ne smije biti ispostave ničije politike. Treba mijenjati Zakon o HRT-u, prvenstveno u vezi izbora ravnatelja, i što više smanjiti utjecaj politike na rad i djelovanje HRT-a kao javnog, a ne državnog servisa, Što se tiče serija rađenih u vanjskoj produkciji, u Informativnom i dokumentarnom programu HRT-a još uvijek ima dovoljno kvalitetnih autora koji mogu bez problema napraviti dobre dokumentarne serijale. Uostalom, vlastita proizvodnja je i zadaća HRT-a prema svima onima koji plaćaju pretplatu, a i važno je tko je autor, odnosno autorica nekog uratka.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana
Pogledaj sve