Zagorski poduzetnik Antun Presečki vlasnik je Presečki grupe i još nekoliko povezanih tvrtki. Njegova Presečki grupa najveći je putnički prijevoznik u Krapinsko – zagorskoj županiji, a ima 230 zaposlenih i prihod koji zadnjih godina ne pada ispod 80 milijuna. Prije nekoliko godina kupio je i Autobusni prijevoz Varaždin (AP), tvrtku s 312 zaposlenih, 160 autobusa i lanjskih 81,7 milijuna kuna prihoda.

Ukupno, Presečki ima 330 autobusa.Lani su mu kolege iz Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika dodijelile nagradu za životno djelo. I dok tu nagradu inače dobivaju oni koji su već na kraju svoje poduzetničke karijere, Presečki poručuje – “ja sam u realizaciji svojih planova tek negdje u sredini!” I prošle je godine realizirao jednu od ideja – u Krapini je otvorio Muzej oldtimera Presečki. Školovao se uz rad, jedan poznanik mu je plaćao školovanje, pa je završio prometnu tehničku školu, a 1981. i Fakultet za vanjsku trgovinu. Također, 1994. je diplomirao na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu. Jedan je od suosnivača Veleučilišta Hrvatsko zagorje u Krapini, kojem je u dva mandata bio dekan. Jedan od uvjeta za otvaranje veleučilište bilo je titula doktora znanosti, koju je samo zbog toga stekao na prometnom fakultetu.

Kao siromašno dijete iz Petrovskog pokraj Krapine, koje je čim je malo stasalo oralo njive s volovima, Presečki je prvo izučio za keramičara. Na odsluženju vojnog roka počeo je voziti i 1973. zaposlio kao vozač kamiona u zagrebačkom Croatiatransu. Prva tura bio mu je – Pariz. U međunarodnom prometu ostao je tri i pol godine, potom je raspoređen u Krapinu, gdje radi na organizaciji teretnog prometa. Tamo inicira gradnju servisa i centra za tehnički pregled, koji su otvoreni 1982.

Do 1990., Presečki je radio u Zagrebačkim transportima u Krapini, zadnjih godina kao direktor. Dobio je otkaz i dvije godine je proveo na burzi.

“Zbog otkaza sam postao poduzetnik! Prvu sam tvrtku osnovao još 1989. s jednim partnerom u Beogradu. Već dogodine firmu sam imao i u Zagrebu, po zakonu tadašnjeg premijera Ante Markovića, Presečki prijevoz”, prisjeća se naš sugovornik. Zarekao se da će se vratiti u tvrtku iz koje je istjeran, i to je napravio već 1995. kad Presečki prijevoz kupuje Autoprijevoz iz Krapine, kako se tvrtka tada zvala. Potom je svake godine kupovao po jednu tvrtku -1996. kupio je Krapina bus, čime ulazi u posao s autobusima. Na putnički prijevoz danas otpada 90 posto prihoda Grupe. Potom je 1997. kupljena tvrtka Zagorjetrans iz Velikog Trgovišća, a 1998. Izletnik Krapina. Naredna je akvizicija uslijedila 2004., kad kupuje Croatiatrans Zlatar, čime je zavladao autobuserskim biznisom u Zagorju. Tvrtka sada ima i iznimno atraktivan logo, za koji je dizajner Boris Ljubičić upravo ovih dana dobio glavnu nagradu znamenite njujorške izdavačke kuće Graphis.

Zadnju akviziciju Presečki je imao 2014., kad kupuje Autobusni prijevoz Varaždin (AP). Vlasnik je i agencije Varaždintours kao i tamošnjeg autobusnog kolodvora, te kolodvora u Novom Marofu, Ivancu, Krapini, Zaboku, Zlataru i Pregradi. Nakon što je Presečki znatno investirao u obnovu, Varaždin je dobio prvi zeleni kolodvor u Hrvatskoj.

Poduzetni Presečki širio se i na druge biznise – u Pregradi ima pekarnicu s preko 30 vrsta kruha i peciva i lancem vlastitih prodavaonica. “Bio sam gladan kruha i zato sam napravio pekaru, na zemljištu kupljenom novcem zarađenom na prodaji voća u počecima poduzetničke karijere”, kaže. Zastupnik je za prodaju Isuzu i VDL autobusa u Hrvatskoj i Sloveniji. Presečki je otvoren i pristupačan, pomalo atipičan za tako uspješnog poduzetnika.

“Istina je da imam veliku imovinu, no sve je to pod hipotekom, odnosno u vlasništvu banaka. Banke zarađuju, a mi poduzetnici dajemo sebe i svoj život da bi ljudi imali gdje raditi. Kad smo kupovali Autoprijevoz i Krapina bus, najprije sam pod hipoteku dao svoju vlastitu kuću, a onda i pekarnicu”, kaže Presečki. Svu tu imovinu treba osigurati, a Presečki još od samog početka karijere, od 1973. godine, surađuje s Croatia osiguranjem.

“Skoro svaki dan me nazove netko od njihove konkurencije, no ja nemam zašto mijenjati osiguravateljsku kuću kad sve tako dobro funkcionira. Evo već punih 45 godina surađujemo bez ikakvih problema. Indirektno sam pomagao i ja Croatiji – kupovao sam prijevozničke firme koje su loše poslovale i tako sprječavao da moraju isplatiti štetu za osiguranje, dobar primjer bila je firma Zagorjetrans. Mi sami radimo da bude što manje štete, a ako je i bilo neke štete to se odmah naplatilo. Tu je bitno partnerstvo, lojalnost i obostrano korektan odnos. Imamo odnos za poželjeti!”