Kad su Karl Marx i Friedrich Engels napisali "Sve što je čvrsto topi se u zraku," bila je to metafora za disruptivne preobrazbe koje je industrijska revolucija implicirala vezano uz ustaljene društvene norme.  U današnje vrijeme njihove se riječi mogu shvatiti doslovno: emisije ugljikovog dioksida i ostalih industrijskih zagađivača koje se ispuštaju u atmosferu mijenjaju planet – sa znatnim implikacijama po okoliš, zdravlje, populacijska kretanja i društvenu pravdu.

Svijet se nalazi na prekretnici i velik dio napretka koji smo postigli u tim područjima mogao bi se rasplinuti u zraku. Godine 2007. Nelson Mandela osnovao je skupinu Starješine (The Elders) kako bi se pozabavili takvim rizicima, naloživši toj neovisnoj skupini bivših vođa da "govore istinu vlastima". To je upravo ono što ćemo mi učiniti prilikom lansiranja novih ciljeva održivog razvoja na generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda kasnije ovog mjeseca. Ciljevi održivog razvoja naslijediti će Milenijske razvojne ciljeve, koji su usmjeravali međunarodna nastojanja razvoja u razdoblju između 2000. i 2015. Milenijski razvojni ciljevi pomogli su milijunima ljudi da izbjegnu nepismenost, bolesti i glad i postavili razvoj u središte globalne političke agende. Međutim, njihov cjelokupni učinak često je bio nedostatan, osobito u krhkim državama opterećenim sukobima – dok održivost nije bila jedan od njihovih ciljeva.  

Lijepe riječi nisu dovoljne
Ciljevi održivog razvoja predstavljaju kvantni skok prema naprijed, jer prepoznaju vitalne poveznice među izazovima – uključujući siromaštvo u svim svojim oblicima, rodnu nejednakost, klimatske promjene i loše upravljanje – s kojima se je neophodno pozabaviti u tandemu.  Sedamnaest različitih ciljeva mogu se doimati neprikladnim, ali njihov kumulativni učinak trebao bi značiti da niti jedna tema niti grupacija neće biti izostavljena. Održivost se napokon integrira u globalni razvoj u skladu s onim što su sudionici kampanja zahtijevali desetljećima.  Kao bivši vođe globalnog sjevera i juga, izražavamo osobito zadovoljstvo činjenicom da će se ciljevi održivog razvoja primijeniti na sve države članice Ujedinjenih naroda, a ne samo na one u razvoju.

Na taj način, nadamo se da će oni postati jednako "univerzalnima" poput Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima – ključan element civilnog arsenala u borbi za pravednost. Provedba i odgovornost od ključne su važnosti. Lijepe riječi nisu dovoljne; vođe se moraju obvezati da će ih provesti u djelo, dok civilno društvo mora budno pratiti napredak i zazviždati kad se ne poduzima dovoljno. Suviše često se dogodilo da su se deklaracije samita rasplinule u zraku kad su se delegacije vratile svojim domovima i kratkoročne političke računice ponovno stekle prevlast. Ovog puta radi se o prevelikom ulogu.

Odluke donesene ove godine na samitu o ciljevima održivog razvoja i na klimatskoj konferenciji u Parizu u prosincu imat će trajan utjecaj na budućnost naše planete. Stabilna klima preduvjet je za prosperitet, smanjenje siromaštva i vladavinu prava. Ako se svjetski vođe ne slože u Parizu po pitanju pouzdanih mjera koje bi pomogle da se povećanje globalne temperature održi ispod dva stupnja Celzija, ciljevi održivog razvoja neće se moći ostvariti. Ne radi se o pravu izbora između smanjenja siromaštva i rješavanja problema klimatskih promjena, kako to drže tvrtke fosilnih goriva.

Doista, opasne posljedice klimatskih promjena prijete poništavanjem dobrobiti razvoja koje su postignute temeljem Milenijskih razvojnih ciljeva. Riskiramo da se nađemo u svijetu zagušljivih toplinskih valova, jakih suša, katastrofalnih poplava i razornih požara. Cijele regije mogle bi iskusiti katastrofalan pad u proizvodnji hrane.  Razina mora mogla bi se podignuti, poplavivši najveće gradove i male otočne države. Velik dio populacije mogao bi biti raseljen, što bi zaoštrilo postojeće ekonomske trzavice i društvene tenzije.

Učinci globalizacije 
Istovremeno, dolazi do konsenzusa – kako među samoniklim organizacijama tako i među središnjim bankarima – da nejednakost predstavlja ozbiljnu prijetnju ljudskoj egzistenciji i prosperitetu diljem svijeta. Globalizacija je dovela do slabljenja društvenih ugovora unutar nacija – država i regionalnih blokova te čak među kontinentima. Odgovor na nejednakost ne može biti izgradnja zidova, gomilanje bogatstva i stigmatiziranje siromašnih i ranjivih. Održiv prosperitet nalaže da sve skupine unutar društva pravedno dijele blagodati gospodarskog rasta – osobito dok naša društva postaju sve više međusobno ovisnima.

Stoga, među ciljevima održivog razvoja osobito nas ohrabruje Cilj broj 10 uslijed svoje usredotočenosti na smanjenje nejednakosti unutar zemalja i među njima, kao i usredotočenost na rodnu jednakost koja prožima sve ciljeve. Svjesni smo da svi okviri ili procesi imaju svoja ograničenja. Međunarodni samiti se suviše često vode na način koji se ljudima izvan konferencijskih dvorana doima nepristupačnim i otuđujućim. U dalekim 1980-ima, UN je naručio ono što je postalo poznato pod nazivom Izvještaj Brundtland kako bi se uhvatili u koštac s rastućim globalnim bojaznima vezanim uz štetne trendove u zaštiti okoliša te razorne društvene i gospodarske trendove. Taj je izvještaj definirao koncept "održivog razvoja" i tražio radikalne promjene. 

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Hrabrost za odluke
Održivi razvoj i razvojna politika ne mogu se nametnuti diktaturom; oni se moraju osmisliti i provesti na način koji vodi računa o stajalištima i iskustvima prosječnih građana. Ogromne promjene bit će neophodne kako bismo se odmaknuli od našeg ekonomskog modela temeljenog na fosilnim gorivima, proveli ciljeve održivog razvoja te minimalizirali klimatske promjene. Javno razumijevanje i suglasnost bit će od ključne važnosti. Svjetski vođe moraju imati hrabrosti za donošenje odvažnih odluka, objašnjavanje njihove nužnosti i njihovu provedbu na pravedan i učinkovit način. Oni nemaju pravo uskratiti pristojnu budućnost našim unucima. Više se ne radi o izboru, već o obavezi da se spriječi katastrofa. Vrijeme za djelovanje je u ovom trenutku. Ne smijemo dopustiti da se ova prilika propusti. 

Koautorica Graça Machel je bivša ministrica obrazovanja u Mozambiku i član Starješina

© Project Syndicate, 2015.