U ovo doba iduće godine Agrokor će zacijelo biti kompanija sa znatno drukčijom vlasničkom strukturom, a njegove dionice bit će izlistane na nekoj svjetski važnoj burzi. Hoće li to biti Londonska, kako se pretpostavlja, i hoće li biti samo ona, još je daleko od odluke. No, zna se da će koncernu Ivice Todorića u odabiru i burze i investicijske banke, tzv. bookrunnera, kao i nizu drugih odluka vezanih uz plan javne ponude dionica investitorima, pomagati stručnjaci svjetski ugledne savjetničke kompanije Rothschild. Da je nakon niza godina rizičnije strategije širenja i oslanjanja na veliku i nimalo jeftinu financijsku polugu na prekretnici koja će značiti i prepuštanje dijela vlasništva, Todorić je i izrijekom najavio prije više od godinu dana.

A ovogodišnja operacija zaduženja za 485 milijuna eura, koju je uoči preuzimanja Mercatora Agrokoru aranžirao Deutsche Bank, bila je i definitivna potvrda burzovnog smjera. Upravo provedba IPO-a, i to (do) 2016., definirana je kao jedan od uvjeta prilikom tog specifičnog mezanin financiranja (tzv. PIK obveznice) u okviru kojega je Todorić kao instrument osiguranja založio i dobar dio Agrokora, tj. dionica tvrtki iz njegova sastava. Angažiranje Rothschilda kao savjetnika samo je potvrda ozbiljnosti pristupa Agrokora. A ne bez razloga Todorićevi su financijaši odlučili i odvojiti posao savjetovanja od same operativne provedbe IPO-a, za koju će se tek odabrati investicijska banka. Osim što su strukturiranje i provedba IPO-a proces koji zahtijeva mjesece, pravovremen početak priprema poželjan je i s obzirom na stanje i prognoze vezane uz financijska tržišta. Uz razinu duga koju ima, Agrokor plaća visoku cijenu zaduživanja i zasigurno mu je intencija što prije pojeftiniti financiranje.            

Izvori na koje se vezano uz plan IPO-a poziva Reuters navode okvirno vrednovanje Agrokorova biznisa na oko četiri milijarde eura. Koliki će udjel Todorić prepustiti drugim investitorima, zacijelo još ni sam nije čvrsto odlučio. Prilično je sigurno da će zadržati natpolovični paket, ali pri utvrđivanju veličine udjela koji će se ponuditi sigurno će se voditi računa i o tome da za zadovoljavajući interes investitora i dinamiku trgovanja treba osigurati dovoljno velik tzv. free float dionica. 

Osim što će o veličini i strukturi javne ponude dionica (postojeće vs. nove) ovisiti i razmjeri refinanciranja skupih zaduženja, izlazak na burzu Todorić će vjerojatno nastojati iskoristiti i na način da se buduće akvizicije Agrokora ne financiraju (samo) dugom već svježim kapitalom. Kako bilo, čini se da se bliži kraj ere u kojoj su bankari i kupci obveznica masno zarađivali na Todorićevim apetitima širenja poslovnog carstva.