Povodom najave kandidature dr. Ivića Pašalića za predsjednika Udruženja drvne industrije pri HGK može se komentirati nekoliko scenarija, poruka i procesa, povezanih sa stanjem u industriji, odnosa politike prema industriji te u konačnici mogućim implikacijama za samu drvoprerađivačku industriju. Pašalić je poznata javna osoba, politički eksponirana devedesetih godina kada je radio kao savjetnik predsjednika Tuđmana.

Nakon gubitka vlasti slijedile su promjene u HDZ-u i Pašalić se našao u izbornom procesu nasuprot Sanaderu. Javnosti su itekako poznati rezultati glasovanja, ali i rezultati politika koje su uslijedile, a nažalost imamo i neke sudske epiloge. Tek poneki novinari posljednjih mjeseci postavljaju pitanje kakva bi bila Hrvatska da je tada pobjedio Pašalić. On je nakon tog izbora uglavnom bio na udaru medija i svako njegovo pojavljivanje u javnosti bilo je oštro komentirano, odnosno javno sankcionirano. Isto se dogodilo i 2011. kada se osnivala udruga proizvođača peleta, odnosno biomase temeljem inicijative Hrvatskog drvnog klastera.

Tada je izvještaj medija sa skupštine bio u potpunosti izokrenut, jer su urednici prepoznali pojavu Pašalića u trećem redu kao glavnu vijest, a ne činjenicu da se organizira i konsolidara važan gospodarski sektor koji je usklađen s europskim politikama zelene i kružne ekonomije, odnosno jačanja energetske učinkovitosti. Pašalića se prozivalo za njegove graditeljske poduhvate i minioriziralo njegov poduzetnički kapacitet te zanemarivala činjenica da se događa i jedan sociološki fenomen, da je poznati političar krenuo na mala vrata u realnu ekonomiju i da je prošao, odnosno da će proći pravu poduzetničku katarzu i proces učenja poduzetništva.

Iz tog razdoblja seže i Pašalićev ozbiljnji angažman u sektorskim udrugama i na industrijskog sceni, što je proizlazilo iz njegovog poslovnog interesa, budući da se spacijalizirao za proizvodnju drvnog peleta i masivnih ploča. Ne ulazeći u rezultate, bilančne pozicije ili unutarnju strukturu njegove tvrtke možemo reći da je Pašalić tih posljednjih pet godina bio vrlo angažiran i koristan član udruge. Štoviše, on je često i prednjačio u nekim idejama oko jačanja tržišne pozicije sektora, posebice oko potrebe uvođenja inovacija. Povezivanja s austrijskim proizvođačima peleta pomogla su u Hrvatskoj na samim počecima, a Pašalić je trasirao te ideje kao i inicijative za učlanjenje u europske asocijacije. 

Izašli iz krize
Svima je pomogao njegov britak govornički stil i jasno artikuliranje problema, što može zahvaliti desetljeću provedenom u visokoj politici. On je fokusiran na materiju i često usmjeren na rješavanje merituma, kroz prijedlog za uključivanje nadležnih institucija, kao u Hrvatskoj tako i u EU. Certificiranje, usklađivanje s EU standardima i ulaganje u R&D aktivnosti su upravo područja na kojima se specijalizirao. Time je posljednjih godina učvrstio svoju poziciju potpredsjednika udruge proizvođača peleta, odnosno postao jedan od respektabilnih proizvođača koji se grčevito bori za svoje mjesto na svjetskom tržištu.

 Krajem prošle godine eskalirao je problem s kvotama za kogeneracije, odnosno proizvodnju energije iz drva i Pašalić se našao involviran u tu situaciju, budući da je njegova tvrtka ostala ispod crte, a kvote su dobili drugi ulagači, večinom greenfield usmjerenja, bez referenci i rezultata u ovom sektoru. I tada se Pašalić angažirao, prije svega zbog svojih interesa, ali i zbog interesa ostatka drvne industrije koja je ostala evidentno oštećena, a imao je i nekoliko zapaženih medijskih istupa.   Početkom svibnja održat će se izbori u HGK Udruženju drvnoprerađivačke industrije, a grupa poduzeća je kandidirala Pašalića za predsjednika.

Ukupno ima pet kandidata, a uz Pašalića ozbiljni su kandidati Zdravko Jelčić iz požeškog Spin Valisa, koji je aktualni predsjednik i na ovoj poziciji se nalazi dva mandata, odnosno osam godina te Nikolina Babić iz Pane Čakovec, koja je bila kandidat za ministricu poduzetništva, ali se na istome zahvalila premijeru Oreškoviću i radije je ostala u realnom sektoru. Uglavnom radi se o gospodarski respektabilnom sektoru koji je međunarodno uspješan i konkurentan te predstavlja 10,4% ukupnog hrvatskog izvoza. Ukupno s šumarstvom i povezanim sektorima ovaj sektor prihoduje preko 13 milijardi kuna, što predstavlja 3,6% BDP-a, i odavno je razriješio tranzicijske i privatizacijske procese. Prvi je upao u krizu krajem 2008. i prvi iz nje izašao 2012. te je 2014. ostvario bolje rezultate nego u tom predkriznom vremenu. 

Reforme u HGK
Analitičari i industrijski stratezi uglavnom nisu skloni ovom sektoru, nego su opčinjeni novim i "pametnim" sektorima poput farmacije ili IT, o tome smo svjedočili prilikom usvajanja industrijske strategije, no ostvareni rezultati čvrsto drže drvoprerađivače i šumare u igri s Vladom i budućim strategijama. Čak 48% teritorija RH je pod šumom i sve više ministara tijekom nedavnih sastanaka koje je organizirao Hrvatski drvni klaster uviđa da se radi o dobroj prilici da se dodatno podrži ovaj sektor, a isto može rezultirati znatnim rastom radnih mjesta i izvoza.

U toj konstalaciji, sektor na krilima svojih neospornih uspjeha traži novog lidera, prepoznatljivog čelnika koji će uspjeti u potrebi učvršćivanja pozicija te otvaranja novih prilika. Taj se proces pokapa s reformama unutar HGK u kojima se želi raščistiti sa starim načinom rada i osvježiti čelne ljude sektorskh udruga, iako je HGK i dalje često na meti kritičara zbog presivog i prepasivnog stava prema ključnim  gospodarskim izazovima. To se posebno naglašava iz HUP-a, ali i iz drugih sektorskih udruga, pa bi osvježavanje drvoprerađivačke udruge bio dobrodošla promjena. Sektorski analitičari postavljaju pitanje može li Pašalić pomoći industriji da bude još bolja, da se s njegovim jasnim stavovima problemi predstave u samoj Vladi i dalje prema Bruxellesu.

Kritičari naravno upozoravaju da njegovo političko nasljeđe može biti teret, iako se on posljednjih godina posvetio isključivo businessu. Pitamo se je li došlo vrijeme da se isporfiliraju snažni gospodarski vođe, možemo li mi imati svoga Giannia Agnelia koga su pozorno slušali predsjednici država ili će uvijek gospodarski lideri bit osuđeni na blagu anonimnost i strepnju da će im žuti tisak izvući kakvu nepodoštinu tijekom njihove karijere u obliku kakvog putnog naloga ili pogrešnog obračuna dnevnica. 

Politika bez poduzetnika
U hrvatskoj politici skoro da i nema gospodarstvenika, barem ne onih većih i poznatijih, jer znaju da će ulaskom u politiku prijeći Rubikon i moguće nekom stati na žulj, a onda će stradavati njihovi poslovi. Također, u hrvatskom gospodarstvu skoro da i nema bivših političara, izuzmemo li generale Čermaka i Gotovinu koji dobro plove u svojim poslovima. S druge strane mediji uobičajeno nisu naklonjeni takvim prelascima, pa se političare ružno proziva, sve do ruba srama. Sadašnja situacija s Pašalićem otvara nove mogućnosti, jer on je skoro imun na napade žutog tiska koji ga je već stotinama puta secirao i napadao. On posjeduje politički kapital, neosporno poduzetničko iskustvo i dovoljno hrabrosti da napravi nešto više za industriju i zaustavi uznapredovali proces deindustrijalizacije. Nakon svibanjskih izbora u HGK znati će se želi li to i industrija.