U veljači 2013. bivša američka državna tajnica Madeleine Albright izjavila je: "Infrastruktura, po samoj naravi te riječi, predstavlja temelj uspješnog funkcioniranja nekog društva". A opet, infrastruktura je postala zaboravljeno ekonomsko pitanje 21. stoljeća. Naime, izostanak pravih infrastrukturnih ulaganja razlog je zašto mnoge zemlje nisu uspjele iskoristiti potencijale za gospodarski rast i zaposlenost.
Globalna rješenja
Premda je rasprava o infrastrukturi uglavnom usredotočena na potrebu za više novca i kreativnijim financiranjem, pravi problem nisu nedostatna ulaganja. Naime, već izgrađeni kapaciteti propadaju kao posljedica fragmentiranog pristupa infrastrukturnom planiranju, financijama, opskrbi i aktivnostima, zbog čega na važnosti dobivaju cijena, imovinski razred i geografski položaj. Razvoj novog pristupa temeljenog na široj i sustavnoj perspektivi trebao bi postati prvi prioritet osoba u čijoj je moći pokretanje promjena, uključujući predsjednike poslovnih subjekata i visoke javne dužnosnike. Upravo to cilj je Globalne infrastrukturne inicijative McKinseyja, koja je prošlog mjeseca u Rio de Janeiru održala svoj drugi sastanak, a to namjerava postići promicanjem praktičnih globalnih rješenja usmjerenih na povećanje produktivnosti i učinkovitosti svakog pojedinog aspekta infrastrukture.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Infrastruktura kao zaboravljeno ekonomsko pitanje 21.stoljeća!!!! Infrastruktura kao „temelj uspješnog funkcioniranja nekog društva“!!!!
Ako igdje na svijetu, ali u Hrvatskoj svakako, ove tvrdnje imaju svoju verifikaciju i plauzibilnost!
Pogleda li se, ili ako se napravi inventura već izgrađenih infrastruktura, može se utvrditi kako „već izgrađeni kapaciteti propadaju kao posljedica
• fragmentiranog pristupa infrastrukturnom planiranju,
• financijama,
• opskrbi i aktivnostima,
zbog čega na važnosti dobivaju cijena, imovinski razred i geografski položaj.“
Osim ovoga, hrvatsko iskustvo sa korupcijom i pranjem novca kroz infrastrukturne projekte svojevrstan je doprinos starijem pristupu infrastrukturnim projektima
Novi pristup infrastrukturnim projektima koji bi bio“ pragmatićniji pristup odabiru infrastrukturnih projekata za ulaganja, uključujući sustavnu procjenu troškova i koristi na temelju preciznih kriterija koji uzimaju u obzir svekolike gospodarske i društvene ciljeve…“ u Hrvatskoj ima već svoju podlogu u Regionalnim operativnim programima koji su načinjeni još davne 2006 godine i na koje se skuplja prašina i paučina, zatim su tu i Razvojni programi napisani 2011 godine na koje se isto tako skuplja prašina i paučina.
Problem koji realizaciju ovih programa( ROP-ova i Razvojnih programa) koči upravo je taj stari pristup infrastrukturama, koji osim pranja novca i korupcije, boluje od potrage i potrebe za „više novca i kreativnim financijama“!!!!
Uključite se u raspravu