Dvadeset mjeseci duga je negativna spirala otkupa mlijeka s hrvatskih farmi. S tek 503 tisuće tona u 2013. godini Hrvatska se vratila na učinak koji je ostvarivala prije deset-dvanaest godina.

S negativnim trendom zakoračili smo i u 2014. godinu u kojoj su prva dva mjeseca naspram istog razdoblja prošle godine zaključena uz 1457 tona manji otkup. Povijesni rekord oboren je 2009. godine kada je otkupljeno 675 tisuća tona mlijeka. Godišnje hrvatsko tržište prosječno troši oko 900 tisuća tona mlijeka pa danas gotovo polovicu namiruje iz uvoza. Među 28 članica Europske unije Hrvatska jedina uvozi mlijeko.Samo kroz operativne programe u mliječni sektor investirano je više od dvije milijarde kuna. Ta su ulaganja dovela do kontinuiranog rasta proizvodnje i otkupa mlijeka sve do 2009. godine, a onda je sektor počeo tonuti u problemima. Visoki ulazni troškovi, niska otkupna cijena, golemi uvoz jeftina mlijeka i mliječnih prerađevina kroz police brojnih trgovačkih lanaca tek su neki s duge liste problema koji su dramatično urušili hrvatsko mljekarstvo.

Koliko je dramatična situacija u domaćem mljekarstvu odlično ilustrira i podatak da je tijekom posljednjeg međugodišnjeg razdoblja Hrvatska evidentirala pad otkupa od gotovo 17 posto, dok su istodobno sve ostale članice Unije imale otkup manji između tri i pet posto. Kako postići konkurentnu proizvodnju uz PDV od 25 posto na stočnu hranu, gorivo, mehanizaciju, ali i sve ostale materijalne troškove s kojima se dnevno bore hrvatski farmeri dok istodobno slovenski, i to nakon dva povećanja spomenutog poreza unatrag godinu dana, imaju troškovni teret od 10 posto, a Poljaci samo pet posto? I zemljišna reforma, koja je posljednji puta najavljivana prije dvije godine, ostala je tek slovo na papiru koje još čeka na provedbu. Skupa proizvodnja mlijeka tijekom posljednjih pet godina smanjila je nacionalno stado mliječnih krava za gotovo 30 posto! Umjesto da na farmama proizvode mlijeko krave su završile u klaonicama. Model kojim je moguće najbrže povećati proizvodnju vrlo je jednostavan. Treba što prije napuniti barem prazna ležišta na farmama s novim grlima. Interesa među proizvođačima ima, ali nedostaje novac.

Da bi postojeće farme opet bile pune treba investirati oko 500 milijuna kuna. Farmeri financijski ne mogu sami krenuti u takav trošak, nužni su im povoljni krediti. Prošle jeseni Ministarstvo poljoprivrede i Hrvatska banka za obnovu i razvoj razradili su projekt uključivši više od 20 komercijalnih banaka. Međutim, rezultati su vrlo mršavi. Zapravo, daleko su od očekivanih. Malobrojni farmeri zadovoljavaju vrlo komplicirane uvjete bankara. U akciju je krenula i mljekarska industrija, kooperantima je subvencionirala nabavu 2000 grla. No, taj broj nije ni uvertira za oporavak proizvodnje koja s obzirom na potencijal može prerasti i u uspješan izvozni posao. Hrvatski farmeri znaju proizvoditi, to uostalom najbolje dokazuju podatkom da je 97 posto otkupljenog mlijeka vrhunske kakvoće, po standardima diktiranim od EU. Država koja ne ostvaruje samodostatnost u mlijeku nije ozbiljan igrač u proizvodnji hrane. Aktualna Vlada nažalost, još nije uvidjela tu dimenziju problema.