Iako su naizgled slični, pojam sponzorstvo i pojam darovanje* ( *darovanje se još naziva i donacija, iako se u svim propisima terminira kao „darovanje“) se u bitnom razlikuju. Prakticiranje, a nepoznavanje razlika između ta dva termina je u poreznom smislu pogrešno jer se različito tretiraju. 

Stoga je potrebno ukazati u startu na razlike – sponzorstvo znači da postoji protučinidba obično u vidu promidžbe, a darovanje (tj. donacija) znači da protučinidbe nema.

Sponzorstvo

Kao što je uvodno spomenuto – o sponzorstvu se radi kada postoji određeno novčano ili davanje u naravi od strane sponzora, a isti zauzvrat očekuje protučinidbu od sponzorirane osobe.

Ugovor o sponzorstvu se sklapa u pisanom obliku i istim se uređuju prava i obveze ugovornih strana. Po potrebi spomenuti može imati i Aneks tj. dodatak.

Kod sponzorstva ne postoje ograničenja u vidu iznosa koji se smatra porezno priznat, ali postoji obveza izdavanja računa sponzoru za primljena novčana sredstva. Račun se (uz ugovor) smatra vjerodostojnom ispravom za porezno priznavanje troška.

Darovanje

Za razliku od sponzorstva koji nema elemente viših ciljeva i dobročinstva jer su prisutni isključivo poslovni čimbenici, kod darovanja se radi o potpomaganju za općekorisne ciljeve ili svrhe.

Ti ciljevi ili svrhe mogu biti vjerske,ekološke, sportske, kulturne, znanstvene, zdravstvene ili druge naravi. Najbitnija karakteristika ovog neposlovnog odnosa je nepostojanje protučinidbe tj. protuusluge. Darivati se može određenim fizičkim ili pravnim osobama u svim oblicima imovine tj. u novcu ili naravi. 

Da bi se darovanje (tj. donacija) koju poduzetnik obavlja drugim osobama u skladu s propisima, smatralo porezno priznato, ne smije biti veće od 2% od ukupnog prihoda ostvarenog u prethodnoj godini. Iznimno, ako je darovanje provedeno na temelju odluke nadležnog ministarstva darovanje za financiranje posebnih programa i akcija može biti priznato i darovanje iznad 2% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini.

Darovanje iznad spomenutih iznosa nije zabranjeno, nego nije porezno priznato, te tada trgovačko društvo* mora uvećati osnovicu poreza na dobit za darovanje za iznos iznad propisane svote. (*uzeto motrište poreza na dobit i d.o.o kao primjer)

Nadalje,kada bi se darovanje realiziralo, trebala bi postojati odluka o darovanju, u kojem se detaljnije navodi opis namjeravanog darovanja (donacije), a primatelj darovanja (donacije) obično primitak potvrđuje primitak iste vlastoručnim potpisom ukoliko se radi o darovanju u robi. 

Ukoliko se radi o darovanju u novcu, tumačim da se provedena uplata može smatrati dokazom.

Kada se osvrćemo na PDV, pod pretpostavkom da je darovatelj obveznik PDV-a i da se daruje (donira) u robi, obveznik je na vrijednost darovanja (donacije) obvezan obračunati i platiti PDV. 

Ukoliko se radi o darovanju (tj. donaciji) u novcu ne postoji obaveza obračuna PDV-a.

Zaključak

Porezni tretman je u predmetnom tekstu kratko opisan kao i terminološke razlike, a smatra se kako i zakonske odredbe prilično jasno formuliraju oba termina.