Za otplatu treba 11 mlrd. kuna, a uzet će tri više

Prva velika operacija (re)financiranja u 2019. očekuje se za desetak dana/Fotolia Prva velika operacija (re)financiranja u 2019. očekuje se za desetak dana/Fotolia

Zbog viškova likvidnosti i manjka boljih kombinacija prinosa i rizika, apetiti banaka i mirovinaca su veliki.

S obzirom na i dalje povoljne uvjete na financijskom tržištu te kalendar dospijeća obveza po javnom dugu, ova godina za državne financijaše ne bi trebala biti jako napeta.

Dospijeća duga po obveznicama nema sve do studenoga, kad na naplatu odnosno refinanciranje stiže najprije 1,5 milijardi američkih dolara vrijedno inozemno izdanje, a krajem studenoga istječe i rok iskupa milijardu eura vrijedne domaće obveznice iz 2004. Ipak, osim redovnih aktivnosti na tržištu kratkoročnog duga po trezorskim zapisima, već za desetak dana ekipa Ministarstva financija zadužena za upravljanje javnim dugom zaključit će prvu veliku operaciju financiranja u ovoj godini. Bit će to zapravo svojevrsni paket "tri za jedan". 

Prema saznanjima Poslovnog dnevnika, tranša duga po trezorskom zapisu koji uskoro stiže na naplatu, vrijedna čak 1,5 milijardi eura ili oko 11,2 milijarde kuna, samo dijelom će se refinancirati upisom nove runde trezorca. Plan je da se kroz novi trezorac refinancira oko milijardu eura, a dio bi se obavio kroz dvije serije obveznica, 10-godišnje kunske i 3-godišnje s valutnom klauzulom.  Ukupan iznos novog zaduženja trebao bi biti za najmanje dvije, dvije i pol milijarde kuna veći od dospijevajuće obveze.

Kao ciljana veličina novih domaćih obveznica, naime, trenutno se spominje šest milijardi kuna, ali u financijskim krugovima računa se da bi u konačnici mogla premašiti sedam ili približno milijardu eura. Uz produljenje ročnosti duga izvjesno je, dakle, da će država ići na određenu "zalihu" zaduženja koju će iskoristiti za obveze koje joj predstoje u narednim mjesecima. Kako bilo, s obzirom na viškove likvidnosti i manjak privlačnijih kombinacija prinosa i rizika, apetiti banaka i institucionalnih investitora svakako su veliki, a to za državu znači i potencijal za postizanje bolje cijene.

Skori rok iskupa 1,5 milijardi eura odnosi se na devizni trezorski zapis koji osim veličine ima i netipičnu ročnost za kratkoročne dužničke papire (15 mjeseci). Za tim aranžmanom država je prvi put posegnula početkom 2012., u vrijeme znatno nepovoljnije situacije na tržištima. Otada je "rolala" to zaduženje, s tim da je od prve tranše u veljači 2012., koja je investitorima nosila 5,25 posto kamate, u zadnjoj (u studenom 2017.) prinos sveden na 0,1 posto. S obzirom na tu cijenu, u skorom refinanciranju ne može se računati na znatnije smanjenje troška kamata. U tom smislu daleko veće proračunske efekte donijet će refinanciranje milijardu i pol dolara vrijedne 10-godišnje euroobveznice i milijardu eura teške domaće 15-godišnje obveznice, obje s dospijećem u studenom.

Dolarska je obveznica izdana 2009. uz kamatu od 6,75 posto, a domaća (vezana uz euro) iz 2004. uz 5,375 posto. Prema aktualnim cijenama na tržištu, na desetogodišnji hrvatski dug u eurima odnosno kunama prinosi se trenutačno kreću oko 2,2 odnosno 2,4 posto.  Imajući u vidu da je prilično izvjesno da će potražnja biti velika, lako je moguće da se novo 10-godišnje kunsko izdanje realizira i uz nešto niži prinos od 2,4 posto. S druge strane, trenutačne tržišne cijene za trogodišnje izdanje sugeriraju prinose na razini oko 0,6 posto.

Kako bilo, budući izdaci za kamate će se s tim aranžamnima osjetno smanjiti.  Proračunski izdaci za kamate već jesu znatno smanjeni, što posebno veseli ministra financija koji te podatke rado ističe. Koliko su oni smanjeni prošle godine, podaci još nisu dostupni, ali prvih deset mjeseci sa 7,9 mlrd. kuna kamatnih rashoda jasno upućuje na nastavak trenda iz prethodne dvije godine. Naime, u 2017. ti su izdaci smanjeni za milijardu kuna (na 9,3 mlrd.) u odnosu na godinu prije, a u dvogodišnjem razdoblju taj je trošak smanjen za više od dvije milijarde kuna ili oko 15 posto.

Za ovu godinu Ministarstvo financija projiciralo ih je na oko devet milijardi kuna. Silazni trend predviđen je i za iduće dvije godine, a pritom se zacijelo "ukalkulirao" i povratak investicijskog rejtinga kojemu se u Vladi nadaju ove godine. Naravno, pozitivna kretanja javnog duga i troškova zaduživanja odnosno servisiranja dugova u odnosu na usporedive članice EU iz posljednja dva kruga proširenja izgledaju manje dojmljivo.

Dobar dio ih i danas investitorima mora osigurati niže prinose pri zaduživanju nego Hrvatska. Prije nekoliko godina, doduše, praktično su sve članice EU iz regije imale povoljnije prinose, a danas neke od njih plaćaju više kamate. Ipak, možda je poticajnije promatrati one uspješnije. Primjerice, na desetogodišnji slovenski ili slovački dug investitori na sekundarnom tržištu trenutačno traže prinose ispod jedan posto (oko 0,9 posto). 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana Pogledaj sve