Cijelo stoljeće plus osam godina duga je tradicija Sardine iz Postira u izlovu i konzerviranju primarno srdela, ali i još nekih ribljih vrsta. Kako je poslovati na otoku, što su dugoročni planovi tvrtke i kako se nose s tržišnim izazovima, otkriva predsjednik Uprave Mislav Bezmalinović.

Dvije godine je od preseljenja Sardine na novu lokaciju, jesu li ispunjena očekivanja?
Jesu, proizvodnja je uhodana, sve teče kako je i planirano. Osam godina promišljali smo kako će tvornica izgledati i nikakvih iznenađenja nema. Od kraja ljeta rezultati svjedoče da se investirani trud i rizik isplati. Pred nama su sada izazovi druge naravi, marketinške aktivnosti za još bolje pozicioniranje na domaćem tržištu i u izvozu.

Hrvatska je nekada imala jaku ribarsku industriju, no Adria je nestala, Mirna je devastirana, Mardešiću nedostaje ulaganja… Kako je poslovati u takvu okruženju?
U vrijeme kada je malo tko iz ove branše u svijetu investirao, mi smo uložili 250 milijuna kuna. Naša prednost ili snaga u odnosu na konkurenciju nije samo tehnološki najsuvremenija proizvodnja, već i činjenica što imamo vlastitu flotu i u proizvodnji koristimo više ribljih vrsta, a konkurencija samo srdelu. Stoga, a i zbog novih većih kvota za tunu, kooperantima jamčimo otkup ukupna izlova. Već godinama uspješno surađujemo s 33 ribara. Standardi koje primjenjujemo malo tko ima. Recimo, među 325 zaposlenih osam je inženjera ribarstva. Osim nas i Cromarisa, taj kadar nitko nema. U kvaliteti naši proizvodi nemaju konkurenciju, mi smo stožerna tvrtka hrvatskog ribarstva.

Sardina je jedna od tek nekoliko proizvodnih tvrtki lociranih na otoku. Je li teško voditi biznis u tim ograničenim uvjetima, imate li problema s radnom snagom?
U veliku investiciju i veliki rizik ušli smo ciljano. Zašto smo ostali na otoku? Zbog tradicije i ljudi koji znaju raditi ovaj biznis. Najmanji problem je kupiti strojeve, kvalitetnu sirovinu i stručne radnike nije lako dobiti, no mi smo i tu ostvarili planove. Možda i zbog toga što vlasnici nikada nisu izvlačili dobit već su je reinvestirali. U dvije godine zaposlili smo 100 novih radnika, potpišemo li neke ugovore, koji su upravo u završnici, bit će još radnih mjesta.

Proizvodi Sardine, za razliku od konkurencije, opterećeni su kreditima utrošenim u novu tvornicu, jesu li zbog toga skuplji?
Naši su proizvodi nešto skuplji, ali ne zbog kredita već visoke kvalitete. Izabrali smo teži put, cilj nam nisu proizvodi niže kategorije, iako smo u stanju pratiti ih cijenom, odlučili smo kupcima ponuditi više. Na svim tržištima fokusirani smo na 20 posto potrošača s većim prihodima. Želimo u što više zemalja zauzeti najbolji segment tržišta, jer jadranska riba jedan je od malobrojnih hrvatskih proizvoda s kojim se možemo ravnopravno nositi s konkurencijom na najzahtjevnijim svjetskim tržištima. S brendom Adriatic Queen napravili smo golemi iskorak. Trebalo nam je dvije godine da i domaći kupci prepoznaju kako je Adriatic Queen zapravo Sardina iz Postira. Riskirali smo, no isplati se.

Na kojim sve tržištima završava asortiman Sardine? Što je najprodavaniji proizvod?
Konzervirana srdela je najprodavanija, no svako tržište ima svoje specifičnosti što uvjetuje prilagodbe. Za Kinu, gdje vole jake začine, koristimo i chili. Na njemačkom tržištu još ne prodajemo koliko bismo mogli jer ono traži srdele bez kosti i kože. Prisutni smo na mnogim europskim, ali i prekooceanskim tržištima, izvozimo 80 posto proizvodnje. U Austriji izravno radimo sa Sparom, jedini u Hrvatskoj imamo izvozne brojeve za Rusiju, SAD i Kinu. Pregovaramo s distributerom iz Katara koji bi nas zastupao u zemljama Zaljeva. S Orbicom smo otvorili suradnju za tržište Poljske. Krenuo je izvoz u Izrael, Belgiju i Mađarsku. Ne mogu otkriti detalje, ali ostvare li se projekcije iz razgovora koji su u završnoj fazi s dva velika kupca u SAD-u, te za Rusiju i Kinu već dogodine mogli bi se naći u situaciji da ne možemo zadovoljiti potražnju.

Tuna je odavno pod strogim nadzorom, prvi put je ove godine uvedena i jednogodišnja zabrana izlova u zoni Jabučne kotline, a EK najavljuje kvote i za plavu ribu. Kako u takvim okolnostima planirati strateške okvire?
Već je jasno da za 3-4 godine možemo očekivati izlovne kvote i za plavu ribu. Budućnost ribarstva nije u količinama nego u dodanoj vrijednosti i to moraju prihvatiti svi koji kane dugoročno ostati u ovom biznisu.

Bivša lokacija Sardine iznimno je atraktivna, već je odlučena budućnost tog prostora? Mnogi hrvatski poduzetnici imaju šarolik portfelj, namjeravate li se možda okrenuti i turizmu?
Vlasnici smo dviju lokacija, obje su pogodne za turizam. Jedna je planirana za hotel kapaciteta 200 soba, druga za marinu, no ne mislimo ulaziti u posao koji ne razumijemo. Znamo proizvoditi vrhunsku ribu i to nastavljamo raditi, turizam nije naš biznis. Prodat ćemo parcele i time smanjiti dug po kreditima. Više je zainteresiranih, ali ne želimo diskontirati cijenu, ne žuri nam se.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Ni mjesec dana nakon rezanja vrpce na novoj investiciji 2013. povećali ste plaće 10 posto, a i lani je bilo dodatnih bonusa za radnike. Dobro surađujete sa sindikatom?
Prvi smo u našoj branši potpisali kolektivni ugovor, za nas je dobra suradnja sa sindikatom najnormalnija stvar. 

Vapimo za kvalitetnim zakonom o radu

Pred nama su parlamentarni izbori, ovaj put i vladajući i oporba konačno više spominju gospodarstvo. Hoće li buduća Vlada biti bolji logističar poduzetnicima s idejama?

Surađivali smo dobro i s bivšom Vladom koju je vodio HDZ i s još aktualnom koju vodi SDP. Nije uvijek problem samo u Vladi, ovoj ili onoj. Poduzetnici, zbog neznanja ili nesnalažljivosti, često ne iskoriste moguće pogodnosti. Investiciju smo realizirali kreditom HBOR-a uz jedan posto kamate i poček od dvije godine po zakonu o poticanju investicija koji nas zbog proizvodnje na otoku kroz 10 godina oslobađa plaćanja poreza na dobit, a dio sredstava povukli smo iz IPARD-a. Optimalno smo iskoristili ponuđene pogodnosti. Ipak, moram reći, gospodarstvo vapi za kvalitetnim zakonom o radu. Zašto, primjerice, ne omogućiti na otoku ljeti rad u turizmu, a u ostatku godine u ribarstvu?