Ona se odlučila za Hrvatsku: Ako u Londonu ne možeš naći posao, nećeš nigdje, ali vratila sam se iz inata

FOTO: GettyImages FOTO: GettyImages

Vratila sam se u Hrvatsku iz inata! Znam da to može zvučati malo čudno, ali još uvijek vjerujem da Hrvatska može biti sjajna zemlja, da imamo izvrsne predispozicije za uspjeh. Slažem se, ljudima ovdje nije lako. Ako odeš van, puno ćeš lakše naći posao. Izazov je živjeti vani, ali naći pristojan i dobro plaćen posao, možda ne odmah u struci, to nije teško. Kaže se - ako u Londonu ne možeš naći posao, nećeš nigdje. Ali, nije mi to bio izazov, počinje svoju priču 26-godišnja Zagrepčanka Lara Hamer.

Lara pripada jednoj od prvih generacija djece rođene u samostalnoj Hrvatskoj (1992. godine), milenijalcima kojima nije teško sviti gnijezdo u bilo kojem kraju svijeta. Ipak, njezina je priča toliko različita od onih pripadnika njezina naraštaja o kojima danas najčešće pišemo.

Prije svega, Lara je, piše Slobodna Dalmacija, u srpnju ove godine stekla diplomu prvostupnice međunarodnih odnosa i politike na sveučilištu u britanskom Northamptonu, gradu nešto većem od Splita (200-tinjak tisuća stanovnika), smještenome oko stotinu kilometara sjeverozapadno od Londona. Međutim - odlučila se vratiti u Hrvatsku. I to ne sjediti skrštenih ruku i čekati posao, nego s već razvijenom idejom koju namjerava oživjeti u Lijepo našoj.

Tako su još pri kraju studija u Velikoj Britaniji, u ožujku ove godine, ona i prijateljice iz Hrvatske Bruna Tomšić iz Zagreba, koja je u Northamptonu završila novinarstvo, te Antonia Obrvan iz Metkovića (ondje završila studij prava) osmislile projekt socijalnog poduzetništva i pomoći nezaposlenim mladima u Hrvatskoj pod nazivom MilleniDREAM. Jedva pola godine poslije, u listopadu, projekt su djevojke predstavile ni manje ni više nego – u Chicagu na konferenciji fondacije bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona.

Novčanu potporu projektu na kraju nisu dobile, ali je već uspjeh u tome što je među desecima tisuća prijavljenih projekata iz cijelog svijeta upravo njihov MilleniDREAM ušao u najuži krug od tisuću onih koji su dobili pozivnicu u Chicagu na licu mjesta predstaviti se potencijalnim donatorima. Clintonov novac dobilo je samo sedam projekata.

"Sada ćemo financijsku potporu zatražiti u fondovima Europske unije", optimistična je Lara.

Djevojke su zamislile da se kroz projekt povežu mladi, akademska zajednica i poslodavci kako bi se studentima omogućilo stažiranje, volontiranje i na kraju pronalazak posla. Osim toga, organizirale bi sajmove zapošljavanja, ali i pomagale u stjecanju nekih, danas neophodnih vještina za konkuriranje na tržištu rada.

"Planiramo takozvane "soft skills" radionice koje bi pomagale mladima u pisanju životopisa, što boljem predstavljanju budućim poslodavcima, tome kako odraditi dobar intervju, kako dobro voditi društvene mreže da biste bili zanimljivi poslodavcima, recimo, na LinkedInu koji čitaju mnogi, osobito strani poslodavci. Danas mladi ljudi završe fakultet i konkuriraju za posao pa napišu CV na pet stranica. To je stara škola, to danas ni jedan poslodavac neće pročitati jer nema vremena", neki su od Larinih savjeta.

Dok je kolegica Bruna upravo putem statusa na LinkedInu pronašla posao u Londonu, a Antonia stažira u Strasbourgu u Vijeću Europe, Lara, svjesna da do oživljavanja projekta može proći još neko vrijeme, trebala bi, nada se, uskoro početi raditi na području komunikacija.

 

Komentari (6)
  • count_zero
    count_zero 13:57 4.11.2018.

    @Mannu vrlo precizan komentar. Drago mi je da ima ljudi koji samokritički gledaju na svoj narod, za promjenu. Mi smo predispozicionirani da budemo ratnici (nas kroz povijest napadači nisu nikad potpuno asimilirali) i vjerojatno smo zato izvrsni u sportu, i vrlo agresivno reagiramo na problem s migrantima. Nažalost, zbog geografske pozicije i raznih nesretnih okolnosti nismo mogli oformiti društvo koje bi se moglo manje-više nesmetano razvijati i proći sve dječije bolesti koje moramo sada prolaziti. U Danskoj bi se takve likove kakvi vode našu politiku sasjeklo u korijenu, jer su stotinama generacija unazad izdvajali žito od kukolja. To je složen proces i pitanje je koliko je generacija potrebno da se takve stvari internaliziraju u običajima društva, a pogotovo ako se ona svako malo destabiliziraju. U svakom slučaju, inat je velik kamen spoticanja za jedan narod čija je najveća prednost odavno postala nebitna i sporedna.

  • hasenfefer
    hasenfefer 13:48 4.11.2018.

    Potpuno promašeno.

    Trebala je ostati u Londonu pa tamo podučavati kako možeš uspjeti bez diplome i novca u svijetu, odnosno da budem precizan u Hrvatskoj.

    Dosta je da se učlaniš u stranku (uglavnom u HDZ, ali ako si se našao u HNS, 30065 bANDIĆA ili SDP nisi puno pogriješio (uvijek možeš postati “nezavisan”) ili da imaš kuma ili još bolje rođu.

    Ako si potencijalni kr.iminalac ili lako korumpirani čovjek bez morala……

    Uspjeh ti ne gine.

    Zapravo cure brzo ovo zaštiti kao PATENT pa beš natrag u London i zaradite lovu na prodavanju magle.

    To Hrvatima jako dobro ide.

    Jedini je problem kaj se na kraju izgube u magli.

  • Mannu
    Mannu 13:32 4.11.2018.

    Kad se nešto radi iz inata to je 100% emocija a 0% racionalno. Iz svog ali i tuđeg iskustva znam da su životne odluke utemeljene na inatu potpuni promašaji. Nažalost, inat prečesto dominira u našim životima, kako u obiteljima, tako i u politici pa čak i religiji. Čak bih rekao da je to i bitna odrednica našeg identiteta. Zato smo tako uspješni u područjima gdje je to prednost kao što je sport, a potpuna smo katastrofa tamo gdje je to nedostatak kao što je politika, obrazovanje i slično.

Pogledaj ostale komentare na temu
Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana
Pogledaj sve