Proizvođači obuće i ostalih proizvoda od kože, koji potpadaju pod Grupaciju tekstilno-odjevne industrije, uspjeli su najučinkovitije prebroditi razdoblje recesije.

U odnosu na završne podatke iz 2009. godine broj radnih mjesta povećali su za 855 pa su 2012. zaključili sa 8547 zaposlenika. Prihod su u spomenutom razdoblju povećali za 818 milijuna, na tri milijarde kuna, a rastao je iako skromno i broj kompanija, sa 124 na 130. Udio izvoza u ukupnom prihodu kožara i obućara lani je iznosio visokih 81 posto, ova radno intenzivna proizvodnja  snažno je izvozno orijentirana prema tržištu Europske unije. S takvim rezultatom kožari i obućari postali su perjanica grupacije koja se od državnog osamostaljenja i gubitka tradicionalnih tržišta iz godine u godinu kontinuirano suočavala s dramatično negativnim trendovima u svim parametrima.

U promatranom razdoblju unutar ostatka grupacije, odnosno u tekstilno-odjevnom segmentu, rastao je samo broj tvrtki, uvećan je sa 708 na 729. Istodobno je broj zaposlenih u toj skupini tvrtki smanjen za čak 3599 osoba, pao je na 19.352 djelatnika dok je njihov ukupni prihod bio manji za 164 milijuna kuna, pa je na kraju 2012. iznosio 4,77 milijardi kuna. Gotovo bi se moglo ocijeniti da su ukupno za Grupaciju tekstilno-odjevne i industrije kože i obuće najgore godine ipak otišle u prošlost. Dno je dosegnuto, tko je kroz ovo recesijsko razdoblje uspio opstati za pretpostaviti je da će i znati i uspjeti zadržati sadašnje volumene proizvodnje, te ih uskoro možda početi i umnožavati, čulo se na tradicionalnom godišnjem skupu "Tekstilni dani Zagreb 2013., novosti i poslovanje struke nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji," održanom u petak. Iznoseći sudionicima skupa kroz statistiku detalje o trendovima u ovoj grupaciji zamjenik direktora Sektora za industriju u Hrvatskoj gospodarskoj komori Augustin Torbarina upozorio je na niz slojevitih problema koji traže posebnu pozornost gospodarskih stratega. Tako je čak 77,2 posto ili 6596 zaposlenih na proizvodnji obuće i ostalih predmeta od kože vezano uz samo dvije županije, Varaždinsku i Međimursku, a na njih otpada i 40 posto od svih zaposlenih u proizvodnji odjeće.

Varaždinska pak županija čvrsto drži vrh ljestvice, na njezinu području na proizvodnji obuće i predmeta od kože radi 5469 zaposlenika te još 5225 u odjevno-tekstilnoj industriji. Inicijativom samih poduzetnika nedavno je usvojen dokument "Stanje u sektoru i prijedlozi mjera za zadržavanje zaposlenosti i održivi razvoj." Aktivnosti koje on sadrži i koje je nužno što prije provesti razvrstane su u dvije faze. Prva spominje više interventnih mjera kojima bi se trebala očuvati zaposlenost, postići bolja likvidnost te uz mobilizaciju svih proizvodnih resursa osnažiti izvoz. U drugoj bi se fazi provodio paket mjera okrenutih dugoročnom tržišnom repozicioniranju, odnosno traženju niša u kojima je moguće ostvariti veću dodanu vrijednost i na taj način sačuvati zdravu jezgru ove grupacije. Osnovan je i klaster konkurentnosti industrije tekstila, kože i obuće pri Ministarstvu gospodarstva.

Međutim, i poduzetnici ali i zaposlenici očekuju da će nova nacionalna industrijska strategija, što se kroji za razdoblje 2014.-2020. godina, na konkretniji način, naspram projekata usvojenih za nekih prethodnih Vlada, pristupiti rješavanju problema s kojima se suočavaju tekstilno-odjevna i industrija kože i obuće. Ova je grupacija u 2012. izvezla proizvoda u ukupnoj vrijednosti 728 milijuna eura, proizvodnja odjeće 394 milijuna te koža i obuća za 252 milijuna. Paralelno je uvozni trošak prelazio iznos od milijardu eura. Ni ovogodišnji trendovi nisu povoljniji, prema podacima HGK za prvih osam mjeseci na razini grupacije zarada kroz izvoz iznosila je 460 milijuna dok je istodobno uvozni trošak bio 685 milijuna eura. Uz već spomenutu visoku regionalnu koncentriranost, čak 75 posto tvrtki i zaposlenih nalazi se u samo četiri županije, problem je i nepovoljna kvalifikacijska i demografska struktura, odnosno nefleksibilna radna snaga.

Naime, tekstilno-odjevna i kožarsko-obućarska industrija mahom zapošljava NKV žensku radnu snagu prosječne životne dobi iznad 45 godina. U proizvodnji odjeće žena je čak 87 posto, u kožarstvu i obućarstvu ih je 79 posto, na proizvodnji tekstila 70 posto. To je možda dijelom i razlog ispodprosječnih plaća, pogotovo u proizvodnji tekstilno-odjevnog asortimana. Prosječna neto satnica zaposlenima na proizvodnji odjeće za prvih osam mjeseci ove godine iznosila je svega 16 kuna, a neto plaća 2885 kuna. U tom istom razdoblju prosječna hrvatska neto plaća bila je 5507 kuna dok su zaposleni u prerađivačkoj industriji primili u prosjeku 4875 kuna.