Mjesecima najavljivani novi model regulatornih poticaja rasta kreditiranja gospodarstva guverner Boris Vujčić napokon je predstavio vodećim bankarima.

U odnosu na prvotne signale i spekulacije, najnoviji je pokušaj ohrabrivanja banaka i poduzetnika na jačanje kreditne i investicijske aktivnosti ipak ispao nešto drukčiji. Za početak, lišen je svake primjese selektivnosti, i u namjenskom i u sektorskom smislu, što će možda razočarati ne baš malobrojne zagovornike selektivnog kreditiranja u Hrvatskoj. HNB se na kraju odlučio za jednostavan recept. Bankama će, i to već u prosincu (12. prosinca), smanjiti opću stopu obvezne pričuve sa 13,5 na 12 posto, a otpuštanje tih pričuva bankama će se de facto vezati uz prirast kredita trgovačkim društvima (i privatnim i državnim), i to prema formuli: za jednu kunu rasta kredita otpušta se pola kune pričuva.

Postupnost otpuštanja novca iz pričuva osiguravat će se pomoću blagajničkih zapisa u koje će se u startu usmjeriti oko 3,9 milijardi kuna 'oslobođenih' spuštanjem obveznih pričuva banaka za 1,5 postotnih bodova. Bankama će se potom taj novac otpuštati ovisno o rastu kredita poduzećima koje će (mjesečno) prijavljivati, tako što će HNB u vrijednosti pola tog rasta 'iskupiti' blagajničke zapise. Drugim riječima, proces otpuštanja 3,9 milijardi kuna obvezne pričuve trajat će dok banke ne povećaju kredite poduzećima za 7,8 milijardi kuna. Iako u cijeloj toj priči tek treba izbrusiti niz tehničkih detalja, pretpostavlja se da se prirast kredita odnosi na bruto, a ne neto kredite.

A kako za razliku od dosadašnjih modela poticanja kreditiranja poduzeća najnoviji ne uključuje HBOR niti se temelji na konceptu podjele rizika, pitanje cijene kredita očito je stvar politike samih banaka. To znači i da je preuzetno kalkulirati o toliko i toliko nižim kamatama od prosječnih tržišnih. O tome se može govoriti tek kad se u model ugrađuje podjela rizika. Bez nje rizičan klijent ostaje jednako rizičan i spuštanje obvezne pričuve sa sklonošću financiranju takvih nema mnogo veze (rizik naplate glavnice jači je argumenta od malo jeftinijih izvora financiranja). Tako bankari računaju da bi novi model mogao prije svega pridonijeti pojeftinijenju dijelu solidnijih klijenata banaka.

No, valja reći da je na sastanku guvernera HNB-a i njegova zamjenika Relje Martića s ministrom financija i osam čelnika vodećih banaka otvorena i mogućnost dogovora banaka i HBOR-a o modelu koji će uključivati i podjelu rizika. HNB je, dapače, izrazio spremnost da u slučaju dogovora i dodatno spusti stopu obvezne rezerve (npr. na 11 posto). Takav dogovor, međutim, teško je očekivati bez posredništva vlasti, tj. Ministarstva financija i/li HNB-a. Konačno, vodstvo središnje banke je naznačilo da razmatra i osnivanje garantnog fonda pri HBOR-u koji bi se financirao iz strukturnih fondova EU. Budući da je poticanje malih i srednjih poduzeća posebno velik izazov kojim se mnogo bave i u Europskoj komisiji i Europskoj centralnoj banci, taj bi garantni fond i u nas prvenstveno bio  u funkciji podrške kreditiranju MSP-a.