Tajnoviti zagrebački poduzetnik Milan Carić postao je većinski vlasnik zagrebačke Domaće tvornice rublja (DTR). On je na javnoj dražbi u ovršnom postupku na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 20. svibnja kupio 70.587 dionica DTR-a ili 65,45 posto tvrtke plativši za to 890.000 kuna ili 12,60 kuna po dionici.

Carić, koji djeluje zajedno sa poznatim zagrebačkim odvjetnikom Antom Nobilom, najavljuje da će u zakonski propisanim rokovima objaviti javnu ponudu za preostali dio dionica DTR-a. Carić je preuzeo DTR u jeku štrajka. Radnice DTR-a štrajkaju već dva tjedna. Od tražene dvije zaostale plaće, Uprava im je isplatila samo plaću za veljaču.  "Činimo sve da se i plaća za ožujak isplati u kratkom roku i da uvjerimo radnike da se vrate na posao. Zbog ulaska u predstečajnu nagodbu ne možemo se zadužiti kod banaka, ali posla ima. Na skladištu već čeka roba koju su nam poslali naručitelji.  Dogovaramo da nam odmah plate taj posao, dio možda i avansno, kako bi što prije dali radnicima zaostale plaće i za travanj i nastavili normalno poslovati", rekao nam je Mladen Trogrlić, jedini član Uprave DTR-a. 

Tražbine 6,5 mil. kuna
Na prvom ročištu predstečajne nagodbe, 8. svibnja, utvrđeno je tražbina od 6,5 milijuna kuna. Uprava je predložila vjerovnicima DTR-a otpis kamata i 30% duga, a preostalih 70% vraćali bi kroz pet godina. Od duga, oko 3,5 milijuna kuna traže dobavljači, tri milijuna Grad Zagreb – većinom za najam prodajnih mjesta, te AUDIO, dok je dug prema Poreznoj upravi na razini doprinosa za jedan mjesec.  

Realne šanse za opstanak
"Uvjeren sam da će nagodba biti uspješno okončana. Do tada ćemo dovršiti restrukturiranje i rebrending, koje smo započeli još ranije, neovisno o ovoj situaciji", kaže Trogrlić. Priznaje da su plaće u DTR-u male, no ističe da su sve do lani stizale u dan točno, a DTR je donedavno – jedini u tekstilnoj branši –  zaposlenicima isplaćivao regrese, božićnice i uskrsnice. Većinski vlasnik DTR-a, sa 65% udjela donedavno je bila tvrtka Ceufin d.o.o., koja je i sama već tri godine u stečaju. Stečajna upraviteljica je Davorka Huljev, koja prodajom imovinu DTR-a pokušava namiriti vjerovnike Ceufina. "Ne znam zašto pola od stotinjak zaposlenika želi stečaj DTR-a. Štrajkaju zbog jedne plaće dok tvrtka ima 1,5 milijuna kuna narudžbi. DTR je zbog toga izgubio milijun kuna i mogli bi izgubiti kupce. U štrajk se krenulo samo dan prije otvaranja predstečajne nagodbe. Za razliku od brojnih tvrtki koje se prijavljuju za nagodbu iako su im realne šanse za opstanak male, DTR ima šansu, samo treba uhvatiti malo daha", kaže stečajna upraviteljica. Napominje kako Uprava DTR-a vjerovnicima nudi otplatu 70% duga u pet godina, dok drugi u prosjeku nude otplatu svega 40%, i to u roku od osam godina. Imovina Ceufina, odnosno udjel u DTR-u, prodaje se u ovršnom postupku, koji je započeo i prije otvaranja stečaja. Udjel Ceufina sud je preko brokera prodavao za 2,7 milijuna kuna, a onda se cijena snižavala sve do sadašnjih 900.000 kuna, no kupaca sve dosad nije bilo. Radnici su štrajkali i 2006. i već tada se DTR našao pred stečajem, a za predstečajnu upraviteljicu također je bila postavljena Ivanka Huljev. Stečaj nije otvoren jer je stigao  kredit HBOR-a. No, svaka nova godina nosila je i milijune kuna novog gubitka, pa se 2010. priča ponovila, iako su 2008. Medikolu prodali zgradu u Mandlovoj ulici u Zagrebu, te preselili proizvodnju u Brckovljane.

Offshore tvrtka s otoka Guernsey

Hren i Argentinci otišli, od starih članova Uprave ostao samo Mladen Trogrlić  

Pokušali smo doznati tko je vlasnik Ceufina, a time i DTR-a.  Mladen Trogrlić nas je uputio na sudski registar – na offshore tvrtku Ceufin brokers Ltd. s britanskog otoka Guernsey, što nam nije osobito pomoglo. No, čini se da trag vodi u Argentinu. Ime Ceufin brokers poznato je svima koji su 90-ih pratili tržište kapitala. U počecima privatizacije Ceufin brokers je imao udjele u brojnim tvrtkama, pa su tako 2001. otkupom od Istarske banke i malih dioničara stekli udjele u DTR-u, koji je tada imao 530 zaposlenih. Direktor Ceufina bio je Ivan Hren. Nakon nekog vremena u suvlasništvo je ušao Argentinac Alejandro Marcionna-Fare, a za predsjednika Uprave DTR-a 2004. dolazi Boris Vicente Mateo Pavletić, argentinski državljanin hrvatskog podrijetla i bivši časnik argentinske vojske. Iste godine u Upravu DTR-a ulazi i Mladen Trogrlić. Ubrzo potom Marcionna-Fare se posvađao s Hrenom, svaki je postavio svoju upravu, no na kraju je Hren morao otići. Za direktoricu Ceufina novi vlasnik je postavio Pavletićevu suprugu, Argentinku, Marianu Perlu Rašić, koja postaje i predsjednica NO-a. Te je godine Marcionna-Fare zadnji puta viđen u Hrvatskoj. Poslovanje DTR-a nastavio je voditi Pavletić, sve dok 2008. nije umro. Njegovu suprugu policija je zbog zbivanja u Ceufinu i DTR-u počela zvati na informativne razgovore, nakon čega je i ona nestala i navodno se vratila u Argentinu. Nakon Pavletićeve smrti kao jedini član Uprave ostao je Mladen Trogrlić, koji od tada sam, za nepoznatog vlasnika, vodi DTR.