Uoči priprema za utvrđivanje kvota za zapošljavanje stranih radnika za 2018. metalci iz Međimurske županije pozivaju Vladu da uvaži sve teži problem manjka radnika koji zaustavlja njihov razvoj. Nakon dugo godina lani je za ovu djelatnost prvi puta omogućen "uvoz" 100 zavarivača i 100 bravara, međutim, potrebe su višestruko veće od tog broja.  

"Za kvalificiranim zavarivačima, bravarima i CMC operaterima velika je potreba, unatoč tomu što smo proteklih godina imali velika ulaganja u nove tehnologije i robotizaciju procesa, no bez dobrih obrazovanih radnika i dalje se ne može proizvoditi", kaže Saša Senčar iz tvrtke Senko iz Štefanca koja se bavi proizvodnjom peći, kamina i štednjaka za centralno grijanje.

Plaće iznad prosjeka
Problem deficita radnika ne tišti samo hrvatske proizvođače, nego i metalnu industriju diljem Europe. Nakon ulaska u EU hrvatskim je radnicima pojednostavljen odlazak u Austriju i Njemačku, gdje najveći broj radnika metalske struke odlazi, a u Međimurju 200-njak tvrtki u branši bore se zadržati i radnike koji, dijelom i zbog blizine, prelaze raditi u Sloveniju. Plaće su na podjednakim razinama, a u Međimurju plaće kod metalaca su osjetno iznad prosjeka u proizvodnji.  

"Mi smo dosad doskakali povećanjem plaća, na uštrb dobiti koju smo usmjeravali u nove tehnologije i tako hvatali korak za konkurencijom, no iscrpili smo taj model i ako nam se ne pomogne, gubimo na tržištu", kaže Senčar. Njegova tvrtka zapošljava više od četrdeset radnika i trenutno ima otvorene natječaje za desetak novih radnika. U potragu se za radnicima ide i u druge županije, iz kojih se ljudi teško odlučuju preseliti, a pokazalo se i da je radnike teško naći i u BiH, jer oni koji odlaze na rad u inozemstvo u pravilu biraju Njemačku.

Nisu se u praksi pokazala uspješnim ni mjere prekvalifikacija kroz brze tečajeve, kojima su, smatraju metalci, neka sveučilišta napravila biznis, a Zavod za zapošljavanje papirnato podignuo kvalifikaciju radniku, no proizvođači time ne dobivaju majstora, obučenog i zainteresiranog za posao. Brojne su i manjkavosti uočene u prvoj godini korištenja kvota za metalnu industriju, od toga da su odobravane samo onima koji su bili najbrži,  nerijetko i tvrtkama koje u praksi nemaju proizvodnje, do toga da nakon odlaska radnika za kojega je dobivena kvota, primjerice u Njemačku, nije moguće uzeti novoga.

Problem je u obrazovanju
"Mi trenutno ne gubimo radnike,  ali ne možemo rasti, ulagati i razvijati se bez novih kadrova, za kojima imamo potrebe", poručuje Senčar. Kao što su već progovorili iz brodogradnje, problem leži u sektoru obrazovanja, koji ne prati potrebe gospodarstva. Međutim, to je problem kojim se treba  dugoročno baviti, jer sadašnje mjere rezultat će pokazati tek za četiri godine. A metalcima u Međimurju potrebna je hitna, vatrogasna mjera – olakšanja nalaženja stručnih radnika iz drugih zemalja.