Diplomirana arheologinja Nina Jecić uhvatila se izrade crvenih srdaca još prije 14 godina i ide joj prilično dobro, piše Deutsche Welle. Ponajviše zahvaljujući Japancima i njihovim azijskim susjedima koji obožavaju stari panonski ukras, a nisu na odmet i narudžbe sve brojnijih firmi koje ga uključuju u paletu svojih poslovnih poklona.

Najmanje jednom mjesečno drži radionice japanskim grupama, a nekoliko je puta bila u Japanu u iste svrhe. 

Priča o licitarima povijesno je počela u izrazito ljubavnom tonu. Mladići bi poklanjali djevojkama na koje su se namjerili veliko licitarsko srce sa porukom u stilu – evo darujem ti svoje srce, koga vidiš u njemu?

_{Foto: Ivica Galović / Pixsell}

Licitar je po definiciji 'šareno ukrašeni kolač'. Mnogi su kao djeca pokušali u njega zarinuti svoje zube i gadno se razočarali. Premda je čitav sastavljen od jestivih sastojaka, minus zrcalo – voda, krumpirovo brašno, šećer, prašak za pecivo i jestive boje sa želatinom – poanta licitara je da stoji na zidu, u vitrini ili gdje god, samo ne na suncu, vlažnim mjestima ili na tijelu.

Kome se jede licitar, morati će otići do Češke ili Bavarske. Tamo su to doslovce jestivi kolači čija ukrasna funkcija traje ono kratko vrijeme između pećnice i usta. U hrvatskom slučaju, pojesti nečije zaljubljeno srce imalo bi ipak malo previše dvosmislenu poruku.