Piše: Nemat Shafik, zamjenica izvršne direktorice MMF-a

Ovo bi mogla biti prijelomna godina za Hrvatsku. Ako se sve bude odvijalo prema planu, Hrvatska će u srpnju postati 28. zemlja članica Europske unije  – plodonosno postignuće koje će, nešto više od dva desetljeća nakon što je postigla neovisnost, učvrstiti pripadnost Hrvatske europskoj obitelji naroda. Međutim, pridruživanje Europskoj uniji samo po sebi neće biti dovoljno da osigura rast i radna mjesta prijeko potrebna da bi se značajno poboljšao životni standard.

Druge zemlje koje su se pridružile Europskoj uniji krenule su jednim od dva pravca. Neke su gledale na pridruživanje kao na kulminaciju programa reformi, s time da je proces reformi nakon članstva izgubio žar. Druge su gledale na pridruživanje kao na priliku da nastave poduzimati reforme i unaprjeđivati svoje planove rasta i konkurentnosti. Za Hrvatsku je važno da se svrsta uz tu drugu grupu zemalja. Boljim iskorištavanjem inovativnosti i dinamike svog stanovništva Hrvatska bi mogla iskoristiti prilike koje pruža zajedničko tržište i osigurati bolju i prosperitetniju budućnost za svoje građane.Od 2000. rast BDP-a po stanovniku u Hrvatskoj u prosjeku nije bio veći od 2,5 posto godišnje, što znači da zaostaje za većinom drugih europskih zemalja s tržištima u nastajanju. Ovaj trend je bio pojačan u razdoblju od 2009.-2011. godine, kada je mnoge druge zemlje u središnjoj i istočnoj Europi kriza potaknula da poduzmu teške reforme. Investicije u hrvatsku industriju su u prosjeku iznosile svega 5 posto BDP-a godišnje, što je znatno manje u odnosu na mnoge europske zemlje s tržištima u nastajanju. Nedostatak investiranja u glavni sektor razmjenjivih dobara je ponajviše povezan s teškom poslovnom klimom i koči potencijalni rast.

Preporuke MMF-a
Nedostatak konkurentnosti, koji je dijelom uzrokovan relativno visokim plaćama, ugrožava izvoz. Udio Hrvatske u svjetskom izvozu je stagnirao tijekom posljednjeg desetljeća – i to značajno u odnosu na europske zemlje s tržištima u nastajanju. Nadalje, sa stopom participacije radne snage od svega 58 posto radno sposobnog stanovništva, manje ljudi radi u Hrvatskoj nego u većini drugih europskih zemalja, što otežava ubrzavanje rasta. Unatoč niskoj participaciji radne snage, nezaposlenost je i dalje neprihvatljivo visoka i iznosi 14 posto.Pridruživanje Europskoj uniji je prilika da se razmisli o modelu rasta Hrvatske. I kako bi onda izgledala strategija rasta? Preporuke MMF-a podrobnije su opisane u našem najnovijem izvješću o hrvatskom gospodarstvu, objavljenom u studenom prošle godine. Izdvajam nekoliko glavnih točaka:

1. Kao prvo, javne financije treba dovesti u red. Unatoč velikom trudu u 2012. godini, fiskalna politika ostaje neodrživa. Projicira se da će hrvatski dug, koji je već visok prema standardima tržišta u nastajanju, u srednjoročnom razdoblju nastaviti rasti. Da bi se smanjila javna potrošnja bit će potrebno ponovno razmotriti masu plaća u javnom sektoru i prava na mirovinsko i zdravstveno osiguranje. To nije lako, ali se mora učiniti kako bi se sačuvao socijalni model Hrvatske za buduće generacije te kako bi se ponovno steklo povjerenje investitora, što je nužno da bi se održao pristup inozemnom financiranju.

2. Kao drugo, provesti ambiciozne strukturne reforme. Reforme su prijeko potrebne kako bi potakle izvoz Hrvatske i potencijal za rast. Među prioritete spadaju i mjere koje bi potaknule više ljudi da se pridruže radnoj snazi, uključujući mlade ljude, starije radnike i žene. Istraživanje MMF-a pokazuje da bi porast stope participacije radne snage na 70 posto potaknuo rast BDP-a za jedan cijeli postotni bod. Reforme moraju uključivati mjere koje bi olakšale tvrtkama da prilagode broj zaposlenih i plaće promjenjivim okolnostima kako bi bile spremne prihvatiti rizik investiranja u proširenje i stvaranje novih radnih mjesta. Nadalje, koraci za poboljšanje poslovne klime kroz smanjivanje broja dozvola i administrativnih procedura potrebnih za otvaranje tvrtki, poglavito na lokalnoj razini, te ubrzavanje procesa privatizacije, pomoći će privući toliko potrebne privatne investicije.

3. Kao treće, osigurati da banke ostanu stabilne. Kreditiranje je pokretač života gospodarstva. Bankovni sektor Hrvatske, koji je uglavnom u stranom vlasništvu, i dalje je stabilan, dobro kapitaliziran i otporan na mogući stres. No, recesija koja je u tijeku povećala je broj nenaplativih kredita na skoro 14 posto od ukupnih kredita, ukazujući na to kako se tvrtke i potrošači muče s otplatom duga. Bit će važno osigurati da banke nastave imati dostatan pristup financiranju od svojih matičnih banaka i ostanu pod primjerenim nadzorom. 

Prijelomna godina
Sveukupno gledano, 2013. godina mogla bi biti prijelomna godina za Hrvatsku. Članstvo u Europskoj uniji je veliko postignuće – postignuće na koje država s pravom može biti ponosna. No, da bi se ispunile težnje građana za boljim životom, Hrvatska mora probuditi svoj poduzetnički duh. Inspiraciju za to zemlja bi lako mogla pronaći u svojoj prošlosti: hrvatski inženjeri poput Slavoljuba Eduarda Penkale izumili su stvari koje se danas koriste diljem svijeta, uključujući i anodnu bateriju i prvo nalivpero s krutom tintom 1907. godine. Zapravo, tvornica olovaka koju je on utemeljio bila je tada među najvećima u svijetu, a i dan-danas postoji.  Ako Hrvatska uspije provesti reforme na način koji je gore zacrtan, Međunarodni monetarni fond procjenjuje da bi gospodarski rast mogao ubrzati za oko 2 postotna boda u srednjoročnom do dugoročnom razdoblju – što nije malo postignuće. To bi poslužilo kao čvrst temelj za Hrvatsku kao buduću zemlju članicu Europske unije.