U četvrtom tromjesečju 2018. godine u usporedbi s istim tromjesečjem prethodne godine, trošak sata rada u EU 28 rastao je za 2,4% u industriji 2,8% a u građevinarstvu i sektoru usluga po 3 posto. Tranzicijske zemlje u pravilu su imale brži rast plaća, primjerice u Rumunjskoj povećanje je bilo 13 posto, dok je vodeća njemačka ekonomija povećala cijenu sata rada za 2 posto. Među zemlje s rastom plaća od 10 posto ugurao se i Portugal.

Hrvatska se po dinamici rasta plaća našla u sredini, s međugodišnjim povećanjem cijene sata rada u zadnjem kvartalu u odnosu na godinu prije od 4,9 posto. Rast plaća usporio je prema kraju godine, a najveće međugodišnje povećanje satnice u Hrvatskoj zabilježeno je u drugom kvartalu i to za deset posto. Lani se bruto cijena sata rada u državama članicama EU kretala od 5 eura u najslabijoj Bugarskoj do više od 40 eura u Danskoj.

Prema domaćem statističkom zavodu, u prosincu je neto cijena sata rada u Hrvatskoj bila 37,41 kuna i u godini dana porasla je za 1,72 kunu, odnosno 4,8%. Najniža neto satnica u Hrvatskoj isplaćuje se u restoranima i kafićima, svega 25 kuna, a najveća 64 kune u zračnom prijevozu. Metodologija europskog statističkog ureda Eurostata uključuje sva bruto davanja i obaveze poslodavca prema radniku, i prema njoj Hrvatska je sa satnicom koja je blizu 11 eura sedma najlošija članica EU.

Prema Eurostatu prosječno plaćeni hrvatski radnik poslodavca stoji oko 13.000 kuna na mjesec, kad se u primanja uključe javna davanja prema državi, prijevoz, naknada za godišnji odmor, dnevnice, terenski dodaci i slično. Malta je lani jedina smanjivala plaće za pola postotnog poena. Hrvatska je u grupi zemalja gdje se brže povećala cijena sata rada od ostalih naknada koje se isplaćuju uz plaću. Prosječno plaćeni hrvatski radnik lani je na ruke dobio 6242 kune.