Ukupan dug zdravstvenih ustanova dobavljačima s krajem prošle godine dosegnuo je ukupno 2,6 milijardi kuna, od čega se oko milijardu kuna odnosi na obveze starije od 150 dana, podaci su Povjerenstva za kontrolu bolničkih troškova koji se upravo obrađuju, no ne uključuju kreditna zaduženja zdravstvenih ustanova. Kako doznajemo od predsjednika povjerenstva Andrije Hebranga, kliničke bolnice duguju 1,5 milijardi kuna što je 8,8 posto više nego prije godinu dana, a dug općih bolnica dosegnuo je 1,1 milijardu kuna, odnosno oko tri posto više nego u godini prije. “Brojke pokazuju da se može poslovati racionalno samo kad se hoće, što pokazuju i velike razlike u poslovanju između pojedinih bolnica”, kaže Hebrang te pojašnjava kako se dugovi povećavaju samo ponekad zbog ulaganja u opremu ili lijekove, no uglavnom zahvaljujući nesposobnom menadžmentu.

Najslabija karika
Najslabija karika među kliničkim bolnicama je Klinički bolnički centar Osijek koji je 31. prosinca 2006. godine imao 225 milijuna kuna duga, odnosno čak 34 posto više u odnosu na godinu prije, i to bez posebnih ulaganja. KBC Zagreb s 2,5 posto povećanja obveza (s 286 na 306 milijuna) zaslužuje Hebrangovu pohvalu, kao i Dubrava s 4,5-postotnim povećanjem duga (na 158 milijuna) te Split s 2,3-postotnim povećanjem (na 162 milijuna). KB Merkur, s druge strane, obveze je povećao za 15 posto, no Hebrang tvrdi da je to zbog povećanog broja transplatacija. Opravdan razlog ima i klinika Jordanovac koja je uvela liječenje skupim lijekovima te stoga povećala dug za čak 39 posto. Klinika za tumore unatoč investicijama dugove je povećala s 25 na tek 26 milijuna kuna, a Klinika za traumatologiju bez vidljivog razloga dug je povećala za čak 21 posto. Opća bolnica Šibenik koja se ovih dana našla u medijima zbog istrage o nezakonitom poslovanju ističe se među općim bolnicama s povećanjem duga u godinu dana za 35,7 posto. Ukupan dug te bolnice, koja prema Hebrangovu mišljenju treba novu upravu, krajem prošle godine dosegnuo je 133 milijuna kuna, a uz bok Šibeniku našla se i OB Pula čiji se dug popeo na visokih 173 milijuna kuna. Obje su bolnice zbog podmirenja obveza podigle kredite, no Hebrang smatra da je to samo kamen oko vrata.

Redovita kontrola
Andrija Hebrang smatra da se upravo milijardu kuna dospjelih potraživanja može uštedjeti racionalnim poslovanjem. “Jedini način na koji možemo zaustaviti neracionalno poslovanje je redovita mjesečna kontrola poslovanja koja sad funkcionira tako da svaki ravnatelj ima obvezu do desetog u mjesecu poslati izvješće o poslovanju, no pravu kontrolu moći ćemo vršiti tek informatizacijom cijelog sustava”, kaže Hebrang navodeći primjere velikih razlika u poslovanju unutar bolničkog sustava. Neke bolnice, primjerice, na čišćenje ili prehranu po krevetu troše čak trideset posto više od drugih, a u nekim kliničkim bolnicama prosjek zaposlenih po krevetu je 2,4, u drugima na jedan krevet dolazi 2,7 zaposlenih (samim tim rastu i troškovi za zaposlene). Samo centralnom raspodjelom obroka i lijekova umjesto raspodjelom po odjelima ostvarile bi se znatne uštede, zaključuje Hebrang.

Bolnice moraju poštivati zakon

Andrija Hebrang osvrnuo se na nalaz Državne revizije koja je u izvješću o poslovanju bolničkih ustanova u 2002. i 2003. godini otkrila brojne nepravilnosti, prvenstveno kršenja Zakona o javnoj nabavi. Upravo zbog nabavke potrošnog materijala i opreme OB Šibenik našla se po istragom Državnog odvjetništva, što je ravnatelj te bolnice Željko Burić prokomentirao tvrdnjom da su bolnice prisiljene kršiti zakone jer moraju biti sretne da uopće imaju dobavljače koji žele čekati naplatu i dulje od godinu dana. “Takve izjave su neutemeljene pogotovo kad se zna da se roba u nekim slučajevima plaćala i po cijenama višim od maloprodajnih poput toaletnog papira zbog kojeg sam svojedobno smijenio ravnatelja Merkura. Zakon se može i mora provoditi i upravo racionalizacija troškova vratit će povjerenje dobavljača”, kaže Hebrang i ističe da su upravo 2002. i 2003. godine bile izrazite nediscipline u poslovanju bolnica.