Hrvatska ima 150 tisuća građana koji su potpuno neokrznuti krizom i čije se bogatstvo stalno povećava. U ožujku 2014. svaki od njih u prosjeku je imao u banci nešto više od milijun kuna ušteđevine, a kasniji podaci pokazuju da se ta štednja povećavala. S druge strane spektra nalazi se 140 tisuća blokiranih građana koji su u blokadi jer nemaju od dvije do 10 tisuća kuna kako bi platili dugove.

Visoka koncentracija štednje unutar malog broja štediša pokazuje da su nejednakosti u zemlji puno veće nego što su pokazivale dosadašnje analize koje su mjerile nejednakosti na osnovu redovnih primanja građana. U najnovijoj analizi Financijske stabilnosti kojom se, inače, proučava utjecaj različitih zbivanja na stabilnost banaka, HNB je prvi put pokušao izračunati utjecaj koncentracije štednje na bankarske rizike, koristeći podatke s kraja prvog tromjesečja 2014. godine. Hrvatska narodna banka nam tako otkriva da 20 posto najbogatijih štediša drži čak 94 posto štednje u bankama. Inače, oročenu štednju u bankama tada je imalo 742 tisuće građana, no analiza je pokazala da je čak 130 milijardi kuna depozita, od 138 milijardi kuna koliko je tada bilo oročeno, glasilo na 150 tisuća najbogatijih.

Nakon što su izdvojili za naše prilike ekstremne vrijednosti štednje, analitičari središnje banke došli su do zaključka da prosječna oročena štednja nešto više od pola milijuna 'običnih' građana iznosi 56.000 kuna. Njihova ušteđevina odgovara protuvrijednosti deset prosječnih mjesečnih plaća, dok za milijun kuna štednje treba raditi 13 godina. Zanimljivo je da je uz 138 milijardi kuna oročene štednje, u to vrijeme na računima građana bilo i 17 milijardi neoročene štednje, te 18 milijardi kuna transakcijskog novca, s kojima se pokrivaju redovni troškovi. Od tri milijuna vlasnika računa u bankama, 2,2 milijuna su "transakcijski" na koje sjedaju plaće i mirovine, a oročenu štednju ima točno 742.728 hrvatskih građana.

Hrvatska narodna banka je zaključila da analizirani podaci ukazuju na visoku koncentraciju sustava budući da se Ginijev koeficijent kreće u rasponu od 0,73 do 0,89. Što je Ginijev koeficijent bliži brojci jedan to pokazuje veću nejednakost unutar promatrane skupine, u ovom slučaju veću koncentraciju štednje u manjoj grupi ljudi. Ima banaka kod kojih je koeficijent 1 što znači da ovise o sudbini i ponašanju malog broja štediša. Najnovije europske direktive nalažu da se rizik banaka procjenjuje i po 'riziku koncentracije depozita'.

U Hrvatskoj se dosad Ginijev koeficijent koristio za praćenje dohodovne nejednakosti i on kod nas iznosi 30 posto. Kad bi postojala savršena jednakost, odnosno kad bi svaka osoba primala jednaki dohodak, tad bi Ginijev koeficijent iznosio 0%. Što je vrijednost bliža 100%, to je dohodovna nejednakost veća. Dobiveni rezultat od 30 posto smješta nas u skupinu zemalja kod kojih nejednakosti u primanjima nisu jako izažene, odmah ispod skladnih država kao što su Slovačka, Češka i Slovenija. No, koeficijent financijske nejednakosti od 89 posto otkriva da su legalne zarade i primanja jedno, a financijsko i svako drugo bogatstvo u Hrvatskoj nešto sasvim drugo.