"S jakim ulagačem iz Kanade pregovaram o prodaji IN2"

Ante Mandić, osnivač i jedini vlasnik grupe/ Igor Kralj/PIXSELL Ante Mandić, osnivač i jedini vlasnik grupe/ Igor Kralj/PIXSELL

Obavljeno je dubinsko snimanje i postoji neobvezujuća ponuda. Dođe li do prodaje, IN2 bi ostala hrvatska tvrtka sa sjedištem u Zagrebu.

Negdje pred blagdane počelo se špekulirati da je IN2 grupa, najveći hrvatski proizvođač softvera po narudžbi te tvrtka s najviše softveraša, njih 650, prodana. Nakon HT-a u lovu na IN2 sada je navodno veliki igrač iz Kanade.

Priča se čak da je transakcija gotova, samo se čeka siječanj za objavu. Stoga smo o svemu popričali s Antom Mandićem, osnivačem, jedinim vlasnikom i direktorom IN2 grupe. Nismo okolišali, odmah smo pitali za koliko je i kome prodao IN2 grupu. On je, pak, sa smiješkom uzvratio kako ove godine slavi 25 godina poslovanja. "IN2 sam osnovao kad sam imao 37 godina. Sami izračunajte koliko mi je danas. Vrijeme je da razmišljam o mirovini i da se prije toga pobrinem da tvrtka nastavi sigurno dalje", kaže Mandić.

Čestitam na obljetnici. No, priča se da se IN2 grupa prodaje nekim Kanađanima. Da li je prodaja gotova?
Ne bih sjedio ovdje u uredu da je sve gotovo. Točno je da razgovaramo s grupacijom iz Kanade. Uvijek smo imali više ponuda na stolu, ne samo sada nego i prije. IN2 grupa prerasla je hrvatsko i regionalno tržište i vrijeme joj je da napravi velik međunarodni iskorak. Za to treba kapitala, a kako sam ja jedini vlasnik, tražim nekoga tko će u to investirati. Realna opcija je da uđemo u neku veliku međunarodnu grupaciju koja bi nam pomogla postići nove ciljeve.

Koji su sve modeli na stolu?
Već neko vrijeme tražim način kako ubrzati našu globalnu ekspanziju kroz dokapitalizaciju. Nije mi strana ni prodaja tvrtke u cijelosti. No, ključno mi je da to bude najbolji put za tvrtku, ne za mene osobno.

Kako to mislite ne i za vas osobno?
Pa, kad se govori o transakciji ovog tipa, prije svega svi misle na novac. Meni je i milijun eura ogroman novac. Imao sam nekoliko ponuda dosad i uvijek su me pitali da odredim kriterije za izbor strateškog partnera, odnosno da kažem koliko mi je važna cijena. Meni cijena nikad nije bila na prvom mjestu i u ukupnom bodovanju davao sam joj 30 do 40 posto. Ne kažem da cijena nije bitne. Slikovito rečeno, ona je semafor koji pokazuje koliko IN2 vrijedi. Hoću li ja na kraju imati dva ili tri milijuna više ili manje, ne igra mi ulogu. Osobno mi više ništa ne treba, imam sve potrebno za kvalitetan život. Ne slažem se sa stavom da dobar poduzetnik treba biti i pohlepan jer ga to, kao tjera da teži stvaranju više vrijednosti odnosno rastu. Meni je cijelo vrijeme tvrtka bila u prvom planu. Imam dobar stan, ne treba mi brod ni nekoliko kuća, financijski stojim dobro i nadam se neću u budućnosti ovisiti o hrvatskom mirovinskom sustavu. No, godine su tu, a tvrtka je došla do plafona na našim prostorima i treba globalni iskorak. Slikovito, pravnu osobu - IN2, treba konačno u cijelosti odvojiti od fizičke osobe, osnivača. 

Što za vas znači IN2 grupa? Dojma sam da vam nije tipična imovina?
Podržavam stav da temeljna funkcija tvrtke nije maksimalizacija profita vlasniku već ona ima znatno širu odgovornost prema zajednici i okruženju u kojem radi. Zato mislim da tvrtka ne treba dijeliti sudbinu vlasnika i da se vlasnik treba pobrinuti da ona može funkcionirati i rasti samostalno. Jedan od načina je pronalazak novog partnera ili vlasnika koji dijeli sličnu viziju razvoja i koji može dati značajan doprinos daljnjem razvoju tvrtke. 

Znači još nije sve zaključeno? 
Točno. Obavljeno je dubinsko snimanje i postoji neobvezujuća ponuda. Pošto su sve potrebne radnje obavljene, sve bi se moglo brzo obaviti. Točnije, obje strane bi trebale donijeti odluke. Radi se o velikom ulagaču gdje proces odlučivanja nije tako jednostavan kao sa strane IN2. Ako se to i dogodi, ništa značajno se ne bi mijenjalo. IN2 bi ostala hrvatska tvrtka sa sjedištem u Zagrebu, a ja bih ostao raditi u grupi jer vjerujem da znanjem i iskustvom mogu doprinijeti ostvarivanju novopostavljenih ciljeva. Zapravo se želim uvjeriti da sam donio pravu odluku.  

A kako vidite IN2 za 5 godina?
Za IN2 radi oko 650 ljudi, prihoduje više od 200 mil. kuna i pokriva Hrvatsku i jadransku regiju, a širimo se i na srednju i JI Aziju. Za pet godina želim da IN2 bude barem dva puta veća i što manje radi u Hrvatskoj - da prihodi s ino tržišta čine većinu ukupnih. Želim da bude globalna u pravom smislu riječi i vjerujem da će nam strateški partner, bili to Kanađani ili netko drugi, u tome pomoći. Naš bismo novi rast ubrzali akvizicijama nekih tvrtki u regiji. IN2 grupa dosad je sama napravila osam akvizicija, znamo to raditi. Imamo dug popis IT tvrtki iz regije koje su nam se same nudile da ih preuzmemo. Problem je što nemamo kapitala za to te nam i zbog toga treba pravi partner. Ovi Kanađani svoju strategiju širenje temelje na velikom broju akvizicija. Mi bismo im bili četvrta u Europi te bi kroz nas nastavili širenje u regiji. Nogometnim rječnikom, IN2 je dosad dobro igrao hrvatsku i regionalnu ligu, a za Ligu prvaka trebamo kapital, nove igrače pa i novog trenera. 

Infobip slavi 11 godina, nagađa se da ima prihod oko 200 mil. € i 1200 zaposlenih. IN2 ima 25 godina, 200 mil. kn i 650 zaposlenih. Razlika koja 'bode oči' je da Infobip ima sjedište u Londonu, a vi u Zagrebu?
To pokazuje kolike su mogućnosti razvoja iz Hrvatske, kakav imamo okvir za razvoj poslovanja. Infobip je, inače, u Hrvatskoj po opsegu poslovanja, broju zaposlenih i prihodima na pola naših rezultata. Čak ni oni ovdje lokalno ne stoje bolje. To što ste primijetili je razlog zbog kojeg će najkasnije u idućih nekoliko godina sve veće IT tvrtke u Hrvatskoj, promijeniti vlasnika ili će se pokušati prodati. Pokušati, jer ne znači da se svaka može prodati. To se prije svega odnosi na manje IT tvrtke. Dosta su vezane za osnivača i vlasnika te njegovim odlaskom gube na vrijednosti. Izuzetak su one koje imaju dobar proizvod ili ekspertizu u jakoj niši. Hoću reći da je činjenica da tvrtka ima kupca potvrda da i vrijedi. 

Njemački poduzetnici vlasništvo prebacuju u zaklade. U SAD-u je to normalno. Zašto vi ne prebacite 100% vlasništva nad IN2 u posebnu tvrtku i definirate vlasničke udjele?
Pričamo o hrvatskoj zbilji. Naveli ste primjere s razvijenih tržišta. IN2 bi u Silicijskoj dolini drukčije izgledao i puno više vrijedio. Nastali smo u istoj godini kad je Hrvatska međunarodno priznata i na neki način dijelimo istu sudbinu s njom. Ne mislim da je tvrtka hrvatska samo ako je vlasnik hrvatski državljanin. Tvrtke u stranom vlasništvu većinom su bolji poslodavci i država ima više koristi od njih. Kakva je korist od toga što je vlasnik Agrokora bio Hrvat? Vjerujem da bi gomila malih dobavljača danas bila sretnija da su radili s, recimo, Lidlom ili Kauflandom. I IN2 najveća nenaplaćena potraživanja ima od Agrokora i države. Zato mislim da u globaliziranom svijetu nema mjesta nacionalizmu u ekonomiji, odnosno bilo kojem obliku protekcionizma. IT industrija je po vokaciji globalna. Korištenje najmodernijih tehnologija stranih vendora je uvjet opstanka na tržištu. I radni jezik je engleski. Teško je onda reći da imamo hrvatski proizvod i da treba kupovati hrvatsko. Da budem jasan , vidim prostora za razvoj IT industrije u Hrvatskoj, ali ne za nešto što bi se zvalo hrvatski IT. 

I Funderbeam je opcija

U zadnje vrijeme se pojavilo još alternativa prodaji. Hoćete li isprobati Funderbeam SEE?
Jako mi se sviđa Funderbeam kao ideja i projekt. I osobno sam uložio neki novac tako da imam njihove tokene. Razmišljao sam o tome da neke projekte u IN2 tako financiramo. Ako transakcija o kojoj smo pričali ne bude išla po planu, Funderbeam će biti jedna od opcija, naravno ne za cijelu grupu već neke projekte ili manje tvrtke u grupi.   

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana
Pogledaj sve