Newtown, Connecticut, a prije njega Columbine, Virginia Tech, Fort Hood, Aurora… mjesta su urezana u kolektivnu svijest Amerikanaca, pa i ostatka svjetske javnosti, s obzirom na pozorno praćenje svega što se zbiva u najutjecajnijoj zemlji svijeta. Zemlji koja je "doživjela ovo previše puta", kako je poručio predsjednik Barack Obama povodom ubojstva 26 ljudi od ruke poremećenog i neliječenog mladića."Ne možemo prihvatiti ove događaje kao da su dio rutine. Ne činimo dovoljno za zaštitu naše djece. Kao država, mogli bismo postupati mnogo bolje", dodao je prilikom oproštaja od žrtava, od kojih je dvadesetoro djece u dobi od šest i sedam godina.Iz prvih nekoliko Obaminih istupa nakon tragedije u Newtownu, neupućeni bi mogao zaključiti da će se "uskoro nešto korjenito izmijeniti u propisima koji reguliraju pravo na posjedovanje i nošenje oružja u Sjedinjenim Državama".Međutim, i nakon srpanjskog masakra u kino dvorani u Aurori tijekom projekcije filma o Batmanu, povela se žučna rasprava o oružju, ali je utihnula nakon nekoliko tjedana, spotakavši se o ustavnu odredbu koja, po tumačenju relevantnih institucija, Amerikancima jamči pravo na naoružanje.

Ništa od kontrole oružja
Jer, na putu prema strožoj kontroli naoružanja nalazi se industrija oružja i Nacionalno puščano udruženje (National Rifle Association, NRA). Pesimisti strahuju da će se NRA opet pobrinuti da ne dođe ni do kakvih zakonskih promjena, koje bi ijednom građaninu otežalo put do "najdraže igračke". Jer, NRA je moćna institucija koja posreduje između industrije oružja i visoke politike na zadovoljstvo svih zainteresiranih.Nacionalno puščano udruženje danas je meta nebrojenih optužbi zbog svoje uloge u pretvaranju SAD-a u ogromno skladište oružja, ali nije ova organizacija kriva za američku opsjednutost pucnjavom. Jer, sudeći po vesternima i povijesnim prikazima, Amerikanci oduvijek obožavaju vatreno oružje. NRA je kriva utoliko što kanalizira narodnu ljubav prema vatrenom oružju u vrlo profitabilan biznis, koji buja iz godine u godinu.Prema Gallupovim anketama, gotovo 70 posto stanovnika SAD otkriva da je bar jednom pucalo iz vatrenog oružja, a 47 ih priznaje da u kući drže bar jedan primjerak. Prema podacima FBI-ja, broj se komada oružja u zadnjih deset godina udvostručio. U privatnim se rukama nalazi između 260 i 300 milijuna komada oružja, a od njega godišnje pogiba 30.000 ljudi, uključujući blizu 10.000 ubojstava i 14.000 samoubojstava, dok ostatak otpada na nesretne slučajeve.Izvan razvijenog industrijskog zapada ima nekoliko država u kojima je stupanj nasilja usporediv s američkim. Po broju žrtava terorističkih međuvjerskih sukoba, život u Afganistanu, Pakistanu, Iraku i Nigeriji ima još nižu cijenu nego u Sjedinjenim Državama. Međutim, od zemalja zapadne civilizacije SAD uvjerljivo prednjače nad ostalima.

SAD su crna ovca
Usporedimo li SAD i sedam drugih uvaženih zemalja zapadnog civilizacijskog kruga, uviđamo da Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska, Kanada i Australija s ukupno 391 milijuna stanovnika imaju 906 žrtava ubojstava vatrenim oružjem godišnje. Sa 9960 godišnjih ubojstava metkom na 312 milijuna stanovnika, Sjedinjene Države imaju za 15 puta višu stopu ubojstava vatrenim oružjem nego spomenutih sedam nacija zajedno.Jedan od komično tupavih argumenata s kojima se služi pro-oružni lobi jest "ne ubijaju ljude pištolji, nego luđaci". Tu je tvrdnju između ostalih komentirao i famozni britanski znanstvenik Richard Dawkins. "Zar itko može biti toliko glup da opet poteže taj argument? U svakoj državi ima psihopata, ali u SAD ti psihopati imaju oružje", rekao je proteklih dana povodom pokolja djece u školi u Connecticutu.Očito je, dakle, pristup oružju to što stvara razliku između ubojitosti američkih i drugih psihopata. A industrija oružja i njeni glasnogovornici iz NRA temelje svoj zahtjev da oružje ostane dostupno svakom građaninu na američkom Ustavu.

Izvrnuto tumačenje Ustava
Točnije, na drugom ustavnom amandmanu, koji sadrži prijepornu i dvosmislenu odredbu vezanu za opće pravo građanstva na oružje."Američka fascinacija oružjem proizlazi iz po meni vrlo radikalnog i za ovo vrijeme neprimjerenog tumačenja drugog amandmana američkog Ustava koji je izglasan davne 1791. godine, a koji štiti pravo građana da posjeduju i nose oružje", rekao nam je Marko Rakar, bloger i analitičar društvenih zbivanja.U drugom amandmanu piše, u doslovnom prijevodu, "Budući da je za sigurnost slobodne države potrebna dobro regulirana milicija, pravo naroda da posjeduje i nosi oružje neće biti narušeno".Riječ milicija (engl. militia, od lat. miles – vojnik) u ovom kontekstu znači dobrovoljačke jedinice, neformalnu vojsku sastavljenu od običnih građana, za razliku od službene savezne vojske (engl. army). Prema ustavnim stručnjacima, smisao amandmana bilo je uvjeravanje skeptičnih južnjaka da im sjever ne namjerava uvesti diktaturu putem savezne vojske, jer će – eto – i sami moći održavati oružane postrojbe.Što se tiče prava građana na oružje, tekst dopušta najmanje dva tumačenja, od kojih jedno promiču zagovornici kontrole, a drugo pobornici slobodnog raspolaganja oružjem. Na prvi pogled, čini se da se pravo posjedovanja i nošenja oružja tiče samo pripadnika milicije, a ne i običnih građana izvan takvih oružanih postrojbi.

Ustavni stručnjaci skloni ovoj interpretaciji vjeruju da je svrha ovog amandmana bilo uvjeravanje skeptičnih južnjaka da im sjever neće zavesti diktaturu putem savezne vojske. Medutim, predstavnici industrije oružja i pobornici slobode naoružavanja smatraju da je milicija spomenuta samo "onako uzgred", kao uvod u ono bitno – jamstvo poštivanja prava svakog građanina na posjedovanje i nošenje oružja.Rakar kaže da je spomenuto, liberalno tumačenje drugog amandmana bilo sasvim normalno prije dvije stotine godina, danas je ono potpuno neprimjereno. Jer, to se tumačenje primjenjuje i na oružja koja nisu postojala krajem 18. stoljeća, i o kojima tvorci Ustava nisu mogli ni sanjati.Nažalost, tom se tumačenju priklonio i Vrhovni sud, presudivši 2008. da drugi amandman štiti pravo pojedinca na posjedovanje vatrenog oružja, nevezano za službu u oružanim postrojbama. Tom su presudom NRA i industrija oružja dobili konačni poticaj za neograničenu promidžbu i raspačavanje oružja."Budući da u tekstu ne piše kakvo je oružje dopušteno imati, američki zakoni dopuštaju da posjedujete sve i svašta, uključivo i automatsko oružje pa sve do oklopnih vozila, tenkova i vojnih aviona. U ostatku svijeta pravo na nošenje oružja u pravilu je ograničeno na osobno naoružanje za samoobranu te sportsko i lovačko oružje."

Većina bez stvarne moći
Raspoloženje javnosti je trenutno na strani boraca za kontrolu naoružanja. Prema anketi ABC Newsa i Washington Posta, 54 posto je ispitanika suglasno sa strožom regulacijom trgovine i posjedovanja oružja. Također se pokazalo da 59 posto podržava zabranu određenih vrsta municije velike ubojite moći i dometa.Kao i u ranijim anketama o ovoj temi, prisutne su velike razlike u stavovima ovisno o spolu (muškarci ljube oružje više od žena) i ideologiji (republikanci su zaluđeniji oružjem od demokrata). Zalud je zagovornicima kontrole većina, kad su na suprotnoj strani najagresivniji (i najbolje naoružani) građani, a i Vrhovni sud. No, možda se budućim masovnim ubojicama može doskočiti na drugi način."Alternativni pogled na rješavanje problema je drastično ograničavanje prometa municijom, budući da je oružje moguće koristiti puno puta, dok je municija za jednokratnu upotrebu", sugerira Rakar.S ograničenjem prometa municije s vremenom bi se smanjila mogućnost upotrebe oružja, čak i ako bi njegova dostupnost ostala jednaka.

Kako je Heston pljunuo u lice žrtvama

Charlton Heston (1923.-2008.) pet je godina do 2003. bio predsjednik NRA, s koje je pozicije gorljvo branio pravo na slobodno posjedovanje i nošenje oružja. Među mnogim kontroverzama koje je izazvao bilo je vođenje skupa članova NRA 1999. u okrugu Jefferson u Koloradu nedugo nakon što se dogodio masakr u obližnjoj školi Columbine. Iako su vlasti i obitelji žrtava molile Hestona da otkaže skup, ovaj nije popustio, što su mnogi doživjeli kao provokaciju. Danas je u vrhu NRA drugi slavni glumac, Tom Selleck. Čuveni "Magnum", nekoć bliski Hestonov prijatelj, član je Upravnog odbora i glasnogovornik organizacije.

Počelo je s Ronaldom Reaganom

Nacionalno puščano udruženje osnovano je 1871. godine i isprva je bilo organizacija ljubitelja lova i oružja, bez političkih ambicija. U lobi industrije oružja pretvorila se sredinom sedamdesetih prošlog vijeka, da bi 1980. prvi puta podržala jednog predsjedničkog kandidata – republikanca Ronalda Reagana. Od tada, njen je uspon bio strelovit i nezaustavljiv. Danas je to organizacija koja troši najviše novaca u političkim kampanjama i koja ima golem utjecaj u Kongresu, u kojemu mnogi mogu baš njoj zahvaliti na zastupničkom mandatu. Pod geslom "prigrli slobodu", ova organizacija koja broji četiri milijuna članova tvrdi da joj je dužnost "štititi i braniti Ustav Sjedinjenih Država", a osobito onaj drugi amandman, koji im jamči neometano trženje oružjem na cijelom teritoriju SAD.Strategija NRA je jednostavna – širenje straha, da bi ljudi kupovali što više oružja. "Nema smisla ograničavati pravo na oružje, jer će zločinci uvijek nekako doći do oružja" i "kad bi svi posjedovali oružje, onda bi se napadnuti mogli obraniti od zločinaca" dvije su čuvene izreke koje zagovornici prava na oružje ponavljaju kao mantre. U danima nakon novog pokolja, NRA mudro šuti, ali vrijeme je na njegovoj strani.