Prošle je godine objavljen hrvatski prijevod knjige “101 Most Influental People Who Never Lived” (101 najutjecajniji lik koji nikad nije živio), u kojoj su autori A. Lazar, D. Karlan i J. Salter sastavili popis “fiktivnih trendsetera” koji su pomogli oblikovati našu kulturu i živote. “Likovi ne moraju biti stvarni da bi bili utjecajni”, ističe Allan Lazar te dodaje kako “izmišljene osobe imaju važno mjesto u našim životima, u nekim slučajevima i važnije od stvarnih ljudi”. Tako su svoje mjesto na ovoj ljestvici, među ostalima, našli Djed Božićnjak, Hamlet, Sherlock Holmes, Romeo i Julija, Robin Hood, Don Quijote, Miki Maus, Robinson Crusoe, Odisej, Pepeljuga, Drakula, Bambi, Pandora, Tarzan, James Bond, Ivica i Marica, Petar Pan, Nessie, Superman i Herkul. Dakako, svi su oni “slavni” i kod nas, no ovdje ćemo popratiti neke od likova koji su još više specifični za Hrvatsku.

Tko još nije čuo za profesora Baltazara, simpatičnoga neobičnog znanstvenika koji svojim izumima i mudrim savjetima olakšava život sugrađanima Baltazargrada. Dobrohotni starčić, poznat po svojoj bradi, naočalama i šeširu, pravi je primjer osobe koja je uvijek spremna pomoći te dugogodišnji uzor djeci, kako Hrvatske tako i nekolicine zemalja u inozemstvu. Originalna serija snimana je od 1967. do 1971. godine, a uz veliko odobravanje rad na nastavcima započet je 2005. godine. Gotovo pa jednako kultni status uživa mali šegrt Hlapić, plod mašte fantastične Ivane Brlić-Mažuranić, koji je kao miš zaživio i u dugometražnom crtanom filmu 1997. godine. Veliku popularnost među djecom (i nešto starijima) stekli su i likovi “Priča iz davnina” iste autorice, npr. Malik Tintilinić, Kosjenka, Regoč, Palunko te Potjeh. Naravno, velik su utjecaj na male Hrvate oduvijek imali likovi iz bajki Hansa Christiana Andersena te braće Grimm, odnosno crtani junaci poput Toma i Jerryja te Štrumfova.

Naši su nam mali ekrani također donijeli mnoge likove s kojima smo se poistovjećivali, uz koje smo se radovali ili tugovali te za koje smo strepjeli. Lik Andrije Katalenića (svima poznatijeg kao Dudek iz serije “Gruntovčani”, 1975.) ostavio je i više nego upečatljiv trag. Dudek, kojeg je maestralno utjelovio Martin Sagner, tako je postao sinonim za dobričinu i poštenjačinu, no i veliku naivčinu (što bi završilo s legendarnim “Isusek, Isusek, kaj bu mi ve Regica rekla?!”). “Gruntovčani” su iznjedrili još neke nezaboravne likove – Cinobera, Presvetlog i Martina Birtaša. “Naše malo misto” (1970.- 71.) zbog političke nepodobnosti završilo je nakon svega 13 epizoda (od planirane 33), no i to je bilo dovoljno da dotur Luigi i njegova Bepina ostave neizbrisiv trag. Jednako kao što je i Velo misto (1980.-81., 14 epizoda) učinilo lik Meštra besmrtnim (“Neću politiku u svoju butigu”, “Evo, ja iz ove butige nisam maka’, a čet’ri san države prominija!”). Veliku draž seriji daju brojni likovi vezani uz Hajduk.

Aleksa, vrati se doma
Nosonja, Crni Džek, Kumpić, Mazalo, Buco i Dragec “Smogovce” su (prema predlošku Hrvoja Hitreca) učinili jednom od najpopularniji serija u povijesti naše televizije. Fabijan Šovagović kao did Kikaš te Rade Šerbedžija kao Matan ostvarili su velik uspjeh u “Prosjacima i sinovima”. Kućanice i umirovljenici zavoljeli su Ratkajeve i Jurakove, a još se sjećaju Eden i Cruza ili pak obitelji Carrington. I hrvatska je kinematografija, mada nije naročito plodonosna, izbacila dojmljive likove. Naš najpoznatiji film “Tko pjeva zlo ne misli” dobar dio svog uspjeha duguje zanimljivim i sjajno odglumljenim likovima Franje Šafraneka (“Moja žena ni vredna, ali ja je ne dam vređati!”), Fulira, pa čak i Mine. “Breza”, novela Slavka Kolara i ekranizacija Ante Babaje, donosi dojmljive likove Janice i Jože Svetog. Iz novije kinematografije valja izdvojiti Aleksu (Vrati se doma, skuva’ću ti paštašutu!) iz filma “Kako je počeo rat na mom otoku”, “Blagajnica hoće ići na more” te “Metastaza”. Ovdje treba spomenuti i Winnetoua, indijanskog poglavicu i glavnog lika desetak filmova snimanih u Hrvatskoj, što se tek sada nastoji turistički iskoristiti. Osim već spomenutih likova iz književnosti, iz ove kategorije valja još svakako izdvojiti Ivicu Kičmanovića (“U registraturi”), Doru Krupićevu (“Zlatarevo zlato”), Krležine “Glembajeve”, Filipa Latinovicza i Petricu Kerempuha, dječjeg junaka Koka (Kušan), sestru Magdalenu (“Glorija”), Neru Keglevicz (“Kontesa Nera”) te likove iz Držićevih komedija.

Grga i stripovi
Grga Ice Voljevice zaslužuje poseban odlomak. Ovaj simpatični nosati debeljko s dlakom na glavi (otprilike kao Homer Simpson) dočekivao nas je svakodnevno punih pola stoljeća te uveseljavao i tjerao na razmišljanje. Zaživio je u tjedniku “Kerempuh” 1950., potom je 1955. “preselio” u “Narodni list”, a od 1962. postaje zaštitnim znakom “Večernjeg lista” (do smrti njegova autora 2000. godine), ukupno se pojavivši u čak 15.230 izdanja. Mnogi su se s njim mogli poistovjetiti jer je često govorio ono što su ljudi mislili te se nije ustručavao kritizirati ono (ili one) što je zaslužilo kritiku. Kako stripska scena u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata nije bila pretjerano razvijena (čemu su pridonijele i cenzure), mnogi su se obožavatelji te umjetnosti okrenuli kvalitetnim uracima iz Italije. TNT družina iz “Alana Forda” od njih je svakako najupečatljivija i zbog vrhunskog prijevoda Nenada Brixyja koji je Fordovim likovima gotovo izmislio jezik. Čitale su se i pustolovne Zagora, Dylan Doga i Texa Willera. Stariji se sjećaju i stripova o Mirku i Slavku prema kojima je 1973. snimljen dugometražni film ili pak princa Valianta. Još su mnoga područja s kojih dolaze likovi koji su bili ili još jesu dio naših života. Iako mnogi ne vole reklame, vjerojatno su samo onima koji uopće ne gledaju televiziju promakli neki likovi koji su već niz godina sinonimi za neke proizvode/ tvrtke.

No u tom su ih slučaju sigurno vidjeli na plakatima. Njih doista možemo nazvati likovima jer su kroz nekoliko reklamnih kampanja dobili svoj “karakter” te ih već zapravo i očekujemo kada gledamo neki program. Riječ je o Roku ili Anti iz reklama za telefonske operatere ili stalnim likovima koji promiču razne vrste piva. Čak i Zagija, maskotu Univerzijade 1987., možemo doživljavati likom jer je još i nakon natjecanja s plakata podučavao djecu ponašanju u prometu te se “pojavljivao” u sličnim kampanjama. I glavni lik svjetski poznate kompjutorske pucačine hrvatskog Croteama “Serious Sam” ima pristojno razrađen karakter koji se očituje u brojnim humorističnim komentarima na račun svojih neprijatelja, ali i drugih akcijskih junaka.