Iako se većina poslodavaca slaže s uvođenjem reda u isplatu doprinosa na plaće, nova Vladina metoda utjerivanja dugova u nekim će slučajevima izazvati suprotan učinak, ponegdje s razornim posljedicama. Štoviše, u slučaju turističkoga sektora država će samoj sebi postaviti nogu i pasti s milijunskim štetama.

Najveći dužnici na ime poreza i doprinosa u turizmu su hotelske tvrtke u većinskome državnom vlasništvu, čiji se dugovi broje u stotinama milijuna kuna. Mahom su to hoteli koji su zbrinjavali prognanike, za što nikad nisu dobili naknadu od države. Dizali su potom skupe kredite koje ne mogu otplaćivati, ma koliko puni bili, zbog manjka investicija nisu u stanju prihodom podmiriti sve svoje potrebe. Snalaze se, među ostalim, tako što doprinose i još neke važne račune podmiruju kad krene sezona i počne pristizati keš od turista. Zimi pak skupljaju račune i čekaju bolje dane. Ono za što uvijek treba biti, iako i to često kasni, jesu neto plaće. Te tvrtke drukčije ne mogu poslovati, barem dok se konačno ne privatiziraju i krenu ispočetka. I tu je kvaka: sve te hotelske kuće kojima sad ozbiljno prijete blokade, a onda i stečajevi, u najnovijem su katalogu investicija Ministarstva turizma. Umjesto da ih ušminka za buduće investitore, Vlada će ih sad baciti u ruke dobavljačima, ponajprije bankama, srozati im vrijednost, rasturiti radna mjesta, privući mešetare, a ministar turizma Veljko Ostojić, koji već mjesecima hoda po svijetu i predstavlja privatizacijske projekte, ispast će smiješan. Teško se to nekome isplati.