Prvi spor štediša i Slovenije zbog neisplaćene stare devizne štednje Ljubljanske banke završen je de facto u korist tužene strane – Slovenije.

Odlukom Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu donesenom u petak bitno su smanjene šanse da će taj sud riješiti pitanje devizne štednje u ostalim parnicama koje vode hrvatske štediše i Slovenija. Izgledno je da će svi koji tamo traže pravdu dobiti uputu da se najprije potrude namiriti prodajom imovine LB-a u Hrvatskoj. Europski sud ima još mnogo parnica na čekanju. Nije ih rješavao, kako se priča, jer se prvo bavio tim procesom. Istodobno se i u Hrvatskoj vode mnogi ovršni postupci, a navodno su čekali da se završi spor koji je Strasbourg najbrže rješavao. Pitanje je zašto su svi taktizirali i čekali konačnu odluku u jednom predmetu. Odvjetnik Milivoj Žugić, koji ga je vodio 11 godina, nije u petak u Strasbourgu dobio odštetu za pretrpljene duševne boli svojih stranaka. Kako im je osigurao naplatu glavnicu i kamata iz prodaje imovine LB-a, to je za sud u Strasbourgu bio i ostao odlučujući faktor. Sud se uopće nije htio baviti pitanjem njihova prava na naknadu štete za duševne boli premda je to mogao učiniti. Umjesto toga uputio je da se potraživanje trećeg hrvatskog potražitelja, Dolores Golubović, koja nije Žugićev klijent, prvo pokuša namiriti u Hrvatskoj, a čekalo se što će sud u tom slučaju reći. Nakon toga realno je očekivati da će taj sud i u svim drugim slučajevima jednako “oprati ruke”. Ako sud tako postupi glede ostalih parnica, sudska zaštita prava vlasništva, kao ljudskog prava koje na papiru uživa zaštitu, nakon što su prošla dva desetljeća, trajat će još jako dugo. Imovine nema dovoljno ni za naplatu malog broja štediša, a dok oni ne prođu formalnu proceduru, neće im biti dostupna zaštita Europskog suda za ljudska prava. Za tako loš razvoj stvari obespravljenih štediša mnogi drže da je odgovoran Žugić, no griješe jer je riječ o privatno pravnom odnosu svakog štediše (njegova odvjetnika) i propale banke u vlasništvu druge države koji rješava sud, a ne politika. Taj odvjetnik sada zaključuje da je sud, izjednačivši različite vrste šteta, napravio previd kako bi se izvukao iz tog teškog spora. No da se za Ljubljansku banku i zainteresira pravna struka, što odvjetnik traži, sve što bi rekla ne bi popravilo stanje do kojeg je došlo. Za neke štediše važnije je što Žugić ima “asa u rukavu”. On vodi ovršne postupke, a odluka međunarodnog suda pomoći će mu da se ovrhe ubrzaju. Za većinu ostalih najvažnije je pitanje hoće li Vlada poslušati sud koji savjetuje politički dogovor.