Željko Žderić jedan je sasvim običan čovjek.

Običan za hrvatske pojmove poduzetništva i menadžerstva. Godinama je nizao uspjeh za uspjehom na poslovnom planu. Njegova tvrtka gradila je u ovoj zemlji sve što je mogla, po cijeni koja bi mu u nekom trenutku tek tako pala na pamet jer se uvijek našao netko tko će to platiti iz tuđega džepa. Konstruktor Inženjering u vrijeme cestarske eksplozije bio je neka vrsta kolektivnog Alije Sirotanovića postsocijalističke države. Cijela je zemlja bila ponosna što dobiva blistavu autocestu, a na presijecanjima gotovo svih vrpci uz premijera i ponekog ministra stajao bi i taj krupni čovjek, o kojem se znalo samo da iz dana u dan pokazuje da, eto, i tvrtka privatizirana u ludim devedesetima može uspješno raditi.

U to vrijeme u Splitu je još bio živ čovjek koji se zvao Božidar Biuk, koji je godinama uporno govorio da je Željko Žderić, najdraži bager tadašnje hrvatske politike, jednostavno – lopov. Tvrdio je da je u privatizaciji prevario i državu, i vjerovnike bivšega Konstruktora, i radnike, uzevši za sitniš sve što je mogao. Ukratko, govorio je ono što su svi koji su trebali znati već znali, ali ih nije bilo briga. Oni su u presijecanjima vrpca na autocesti vidjeli samo potencijalne glasove, ne i držanje straže nečasnima.No, nitko nije vječan, pa ni Žderićevi zaštitnici. Više se nije imalo odakle plaćati asfaltne predizborne kampanje, onemoćali su mu i zaštitnici, pa i najveći među njima Jure Radić. Neki su završili u lisicama, poput Ive Sanadera, a onda je na šest mjeseci zatvora zbog svega onoga u što nas je Biuk uvjeravao osuđen i sam Žderić.

I sve se raspalo kako je i nastajalo – kao mjehur sapunice.Da je posljedice osjetio samo Žderić, pravda bi nekako bila zadovoljena. Na žalost, u ponor je povukao i svoje radnike, njih više od tisuću, koji na gradilištima bez strojeva, goriva i materijala uzaludno čekaju barem neku kunu od sad već sedam neisplaćenih plaća, a tko zna koliko dugo Žderić nije za njih plaćao doprinose. I zato su krenuli u štrajk, tražeći stečaj kao jedinu nadu da se naplate i uspiju prehraniti obitelji. U tome ih država ne bi smjela izdati, jer netko je u ime i za račun te države Žderiću godinama držao ljestve znajući što radi. Da, priča o Konstruktoru jedna je obična hrvatska priča, ali jedna od onih koje treba zapamtiti, da bi dosad još nenapisana povijest nove Hrvatske bila cjelovita.