Nekoliko desetaka stranih nautičara drznulo se na samo Tijelovo doputovati u Punat na Krku i tražiti potvrdu za isplovljavanje u lučkoj kapetaniji.

Koja naravno praznikom ne radi, to je svima poznato od kada je svijeta i vijeka. Turisti su to trebali znati i lijepo se prilagoditi, te se strpiti do petka ili otputovati na nekoliko sati do Rijeke i nazad po taj svoj crew list. Pa lijepo smo im dali u osam gradova lučke kapetanije koje rade 24 sata, što još hoće? Radi se o samo pet dana praznika tijekom sezone. Neka ih zapamte i neka ne ometaju lučkog kapetana u zasluženom slobodnom danu. Pa ne možemo valjda zbog turista i njihovih hirova produžiti radno vrijeme kapetanije, za to nam treba još ljudi, a onda bi novinari prigovarali da gomilamo državne činovnike. To bi otprilike bila poruka koju je hrvatski turizam uputio tijekom proteklog produženog vikenda nautičarima na Krku, a potom i javnosti. To je i poruka koja se prečesto može primijeniti na ‘Mediteranu kakav je nekad bio’ i kakav se nažalost ne mijenja. Turisti su i dalje uljezi koji bacaju smeće, uznemiravaju domaći živalj, psuju i glasni su. Turistima zatvaramo dućane nedjeljom, mjenjačnice i kapetanije praznikom, tjeramo ih da zbog naše zatucane administracije troše vrijeme i novac. I nema te strategije koja će to promijeniti, i očito nema tog novca koji će ovu zemlju motivirati da zasuče rukave i počne raditi petkom i svetkom. U međuvremenu, svaki dan trebamo biti zahvalni što imamo blizinu destinacije na koju su naši gosti često osuđeni, a što ne zaslužujemo.