Dobro došli u oslobođenu zemlju”, rečenica je koju ćete najčešće čuti dan nakon izborne pobjede Studentske liste i spektakularne proslave u Beogradu i ostalim gradovima i mjestima.

Jedna je tema svih razgovora na ulici, u kafićima, trgovinama, restoranima itd. Samo izbori i gdje je tko dočekao rezultate i kako je bilo na proslavi. Pun grad ljudi promukla glasa. “Sale, sretna ti sloboda”, čujem u prolazu u Krunskoj ulici u Beogradu čovjeka kako dobacuje jednom prolazniku kojeg je vidio na ulici.

Srušili zloglasni Ćaciland

Malo dalje naletio sam na razgovor dvoje ljudi koji je djelovao kao razgovor nakon desete pive. Jedan je govorio da želi osvetu nad sad već bivšom vlašću, dok ga je drugi bezuspješno uvjeravao riječima: “Ne želim osvetu ni prema kome, pa ni prema Srbima, dok mu sugovornik hladno uzvraća: “Ne žalim nikoga”. Puno je bijesa i nepravde nakupljeno u ovih 14 godina vlasti Aleksandra Vučića. Prizor treći: vozim se taksijem s kolegama nakon jednog od brojnih snimanja ovih dana u Beogradu.

Taksist nas pita: “I što kažete?” Mi odgovaramo: “Što vi kažete?” Na to čovjek nastavlja pričati kako je preživio i Miloševića, a onda poentira riječima: “Ako ne budu odmah hapsili, kao što su to trebali napraviti i nakon što su srušili Miloševića, a nisu, onda će opet biti jedno ništa.” Ovo je samo jedno od tisuću razmišljanja koja možete čuti po Beogradu. Svatko ima nešto za reći, svatko ima neku svoju priču, baš kao i mladić po imenu Igor, koji mi govori kako je imao pet godina kada su na vlast došli Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka, a danas je na pragu dvadesete godine života. “Cijeli život sam ga gledao, i nisam znao ni za koga drugoga”.

Prema posljednjim rezultatima, Studentska lista-Studenti pobjeđuju osvojila je 52,54 posto glasova (141 mandat od ukupno 250 mandata), a lista Srpske napredne stanke Aleksandar Vučić-Ujedinjena Srbija 39,29 posto (103 mandata). Jedno od čestih pitanja koje sam čuo bilo je: zbog čega je Aleksandar Vučić tako brzo priznao poraz?

“Ako borba protiv korupcije i organiziranog kriminala bude efikasna, oni nemaju političku budućnost”, govori mi Vladimir Međak, potpredsjednik Europskog pokreta u Srbiji.

Građani su odmah nakon proglašenja pobjede srušili zloglasni Ćaciland i vratili Pionirski park svim ljudima. Dan poslije organizirana je akcija čišćenja kojoj su se odazvali brojni građani. Čisti se smeće, ljudi dolaze i uzimaju dijelove ograda kao suvenire, a istovremeno traje proslava oslobođenja parka. Cijele obitelji došle su u park i rade sve ono što im je bilo zabranjeno posljednjih godinu i po dana. Srećem jednog mladića koji čisti park. “Ovaj Ćaciland stajao je kao simbol nekakve represije koju je provodila vlast. Park je javno dobro u koje ljudi iz nepoznatih razloga nisu mogli ući. A sada ponovno vidimo ljude koji dolaze sretni. Atmosfera je nekako sasvim drugačija.”

Manje poslovnog rizika

Prije nego što nekome povjerite novac, provjerite ove podatke o njegovu poslovanju

Kućni budžet pod kontrolom

Računi, hrana i neplanirani troškovi pojedu plaću. Kako ipak pronaći novac za štednju?

Anđela, koja je upravo diplomirala na Filološkom fakultetu, govori mi bez imalo okolišanja. U ovom je parku provodila mnogo vremena. “Drago mi je da smo konačno očistili ovo mjesto od smrada koji se ovdje širio mjesecima, pa i godinama. Drago mi je što ovo simbolički znači da smo očistili državu.”

Marija, također s Filološkog fakulteta, govori kako povratak u park u srcu Beograda za njih znači jako puno.

“Za nas ovo znači jako puno jer je ovo prostor na kojem smo se nekada svi okupljali, gdje smo svi zajedno živjeli, radovali se i učestvovali u mnogobrojnim protestima. Ovaj park obilježava našu borbu protiv ovog režima. Ovo oslobođenje doslovno je kao da nam je pao kamen sa srca i nešto je najljepše što nam se moglo dogoditi. Mi smo sada oslobođen narod, više nismo pod lancima.” Anđelija, studentica medicine, također je bila raspoložena za razgovor. Kaže da je godine studiranja provela boreći se protiv ove vlasti.

“Iskreno, prvi put dolazim u ovaj Pionirski park, u ovaj Ćaciland. Ovo mjesto sada označava slobodu, s obzirom na to da je bilo zatvoreno. Bio je to živi zid koji je on podigao protiv svih nas. Ako postoji najslobodnije mjesto u Srbiji, onda bi to bilo ovo mjesto.”

Dok napuštam Pionirski park djevojke s kojima sam razgovarao uz smiješak dobacuju mi “”Pozdravite puno sve u Hrvatskoj”. Ulicama Beograda automobili i dalje trube u znak velike pobjede. Sve izgleda poprilično opušteno. Prava priča tek slijedi, a ljudi s proslave nadaju se sretnom epilogu.

“Znaš, ja sam iz Španskog”, povjerio nam se jedan od članova “studentskog mobilnog tima” za nadzor regularnosti na biračkom mjestu u srednjoj školi “Svetozar Miletić” u centru Novoga Sada. Bilo je kasno popodne, već je počeo padati mrak, kad smo se pojavili ispred tog biračkog mjesta, nakon što smo od ranog jutra na drugim biralištima po Novom Sadu već vidjeli i kako glasa Ilija Srdanović, nositelj liste “Studenti pobjeđuju”, i Miloš Vučević, predsjednik Srpske napredne stranke, surogat Aleksandra Vučića.

Ali, na ovom biračkom mjestu, večernje praćenje izbornih rezultata s jednim rođenim Zagrepčaninom iz Španskog, i drugim njegovim kolegama iz “mobilnog tima” kakvi su uime studentske liste bili raspoređeni po tisućama biračkih mjesta u Srbiji, bilo je najzanimljivije. Zanimljivije i od Srdanovića i od Vučevića, jer jedna od najvećih laži koju je Vučić pokušao prodati biračima u Srbiji bila je laž da svatko tko ima bilo kakve veze s Hrvatskom i sa studentskim prosvjedima mora, po njegovoj logici, biti dio skrivenog hrvatskog plana destabilizacije Srbije.

A u stvarnosti je Zagrepčanina iz Španskog u Novi Sad dovela ljubav. Zaljubio se u drugom gradu, preselio i stekao obitelj, novi posao i prijatelje. Sve to valjda istim i sasvim životnim spletom okolnosti kojim je i njegov otac preselio iz Bele Palanke u Zagreb nakon velike poplave 1964. godine, kad su se tražili majstori, a njegov otac radio je kao moler. Jedna od najvećih Vučićevih laži na ovim izborima bila je zapravo pokušaj da normalne ljudske odnose, kakvi postoje među građanima dviju država, Srbije i Hrvatske, pretvori u oružje u svojoj kampanji kroz tvrdnju da sve što ima hrvatsku putovnicu mora nužno biti ustaša.

Srećom, velika većina birača u Srbiji nije mu to povjerovala. Da je u Srbiji prevladala Vučićeva logika, razgovor hrvatskog novinara s članom studentskog mobilnog tima ispred jednog biračkog mjesta bio bi izobličen i pretvoren u neku fantaziju koja nema veze s istinom, a ovako je, u stvarnosti, to bio najnormalniji ljudski razgovor, bez trunke sumnjičavosti s ičije strane. I razgovor koji je, nakon što se ulicama pročula vijest da je Vučić u govoru priznao izborni poraz, završio tako što nas je “dečko iz Španskog” srdačno ponudio da nazdravimo rakijom iz pljoske spremljene za slučaj pobjede.

“Ja ne smijem jer vozim”, dodao je i odvezao se u noć jer posao mu je, s još nekoliko članova mobilnog tima, bio pratiti prevoženje prebrojanih glasova s tog biračkog mjesta do centralnog mjesta gdje se svi prebrojani papiri skupljaju. Tome su i služili mobilni timovi: da spriječe kontaminaciju već prebrojanih biračkih listova i da spriječe izborne prevare.

Iako je Vučić već održao govor u kojemu je priznao poraz, iako se u daljini prema Trgu slobode već čulo slavlje koje će potrajati do zore, mobilni timovi studentske liste dovoljno su ozbiljno bili pripremljeni za ovaj dan i obavili su posao od početka do kraja. Sve ostalo obavili su kolektivno građani Srbije. Nitko drugi. Ni hrvatske ni druge zapadne tajne službe, ni mediji koji su profesionalno pratili izbore ne dopuštajući da ih intimidiraju Vučićeve optužbe da rade nešto nečasno. O svemu su na kraju odlučili isključivo građani Srbije.

Prosvjedi i blokade fakulteta

Novi Sad je grad u kojemu je sve započelo. Pad nadstrešnice na željezničkoj stanici 1. studenog 2024., u kojem je tragično stradalo 16 ljudi, pokrenuo je prosvjede, blokade fakulteta, i sve je to prisililo predsjednika Aleksandra Vučića da raspiše izvanredne izbore.

Oko 23 sata, kad je slavlje na ulicama Novog Sada već ozbiljno prepunilo središnji Trg slobode i okolne ulice, susreli smo jednog slavljenika ogrnutog zastavom Europske unije. Tako rijedak prizor na studentskim prosvjedima u protekle dvije godine bio je razlog da priđemo i čujemo kako se osjeća i što mu znači ta zastava.

“Ovo je velika pobjeda za Srbiju. Diktatura je slomljena. Režim se raspada. Zastava Europske unije je nažalost dugo vremena na studentskim prosvjedima bila prognana, ali će se vratiti”, rekao nam je Veroslav Janković. Njegov prijatelj Milan Ćopić imao je za dodati samo ovo:

“Ako mogu samo jednu poruku za pet studenata koji se nalaze u političkom egzilu u Hrvatskoj. Želja mi je da se oni vrate konačno slobodni u slobodan Novi Sad. Puno ih pozdravljam ovom prilikom i volim ih. I jedva čekam da ih vidim i zagrlim.”