O čemu razmišljaju predstavnici javne vlasti u Hrvatskoj kada se suoče s privatnim kapitalom koji ulaže da bi (i) ovdje započeo poslovanje? Kada ulagači zatraže dozvole, prvo će ih zaplesti u šumu problema.

Svi će deklarativno raditi na davanju odobrenja, a zapravo investitoru neće olakšati put do realizacije pothvata, nego suprotno. Govorimo o problemu privatnoga kapitala čiji vlasnici, makar snose rizik, ne mogu biti sigurni ni kad će ga staviti u funkciju. Zašto? Jaka je svijest kako proceduru ne ubrzati, a na tome je zaživjela korupcija. Otežavanje investicija postavljanjem administrativnih prepreka je sport u kojem se natječu nacionalna i lokalna administracija, a pomažu im i javne kompanije. Poslodavci upozoravaju na to kad govore o antipoduzetničkoj klimi, a problem je narastao do neba usred krize. Odgođeno je sada i otvaranje prvoga Ikeina centra u Zagrebu u Rugvici, a vijest da će kasniti godinu dana otvaranje oko 3000 radnih mjesta otvara pitanje odgovornosti. Kako je moguće da HAC ili resorna ministarstva nisu našli zajednički jezik s tako ozbiljnim investitorom, a Hrvatska vapi za rastom gospodarstva i zapošljavanja? Ikea je progovorila o problemu barijera. Uza sav oprez tko je u pravu važno je razdvojiti poslovno svrhovit pristup od legalističkog. Primjerice, može HAC biti čak i u pravu, ali opet će biti odgovoran na drugoj razini da nije pokazao sluh za prilagodbe, posebno ako to nikome ne šteti. No i inače HAC nema sluha jer brani i centru Westgate da stavi svoju oznaku na autocesti iako time sam ne dobiva niti gubi prihode. Kad se radi o značajnim investicijama, pitanje je kad treba robovati propisima, a kad ih treba mijenjati. Kako bi se izbjegao trošak cestarine, Ikea bi trebala biti spremna financirati promjene u prometnoj infrastrukturi. I King Cross je potrošio milijune na prometno čvorište. Sistem je da investitoru ne treba ići niz dlaku tako da se novcem poreznih obveznika financiraju njegove infrastrukturne potrebe, nego mu treba omogućiti tehničko rješenje koje će svaki investitor financirati u skladu sa svojim ciljem. Ako je cilj za Ikeu imati cestovni pristup bez naplate cestarine, a HAC bi tako izgubio besplatnu dionicu na nekoliko kilometara zbog pomicanja naplatnih kućica, pitanje je ipak zašto bi sve bio u ovom slučaju trošak investitora. Na dionici Zagreb – Bregana do drugog izlaza za Samobor se ništa ne plaća, a besplatan je pristup i na dionici Zagreb – Zelina gdje je outlet Four roses jer su naplatne kućice nekoliko kilometara dalje. Po toj logici bi trebalo omogućiti isto i za Ikeu. Kako je moguće da HAC tvrdi stav gradi samo u pravcu Dugog Sela i Rugvice?