Analiza o potrošnji hrvatskih bolnica putem javne nabave pokazala je (još jednom) da je domaće zdravstvo netransparentno, rastrošno, a država kao vlasnik svih bolnica nesposobna uvesti reda u sustav.

Iako su obvezne objavljivati rezultate svakog tendera, hrvatske su bolnice lani zamračile 16 posto od 1,7 milijardi kuna, koliko je prošlo kroz razna javna nadmetanja. Ugrubo, ostalo je nepoznato tko je i zbog čega “zaradio” oko 250 milijuna kuna. Pokazalo se i da su bolnice potrošile 14 posto više nego godinu prije na opremu, potrošni materijal, lijekove. Rast potrošnje u zdravstvu normalna je stvar, no to je malo previše u eri štednje, pogotovo kad se zna da se dobar dio troškova u hrvatskim bolnicama stvara zbog loša upravljanja sustavom i niske razine informatizacije. Iako je potrošnja znatno porasla, to na svojim leđima nisu osjetili pacijenti, koji se i dalje suočavaju s dugim listama čekanja, nemogućnošću dobivanja adekvatnih lijekova, a bolnički objekti i dalje su neprimjereni i loše održavani. Reklo bi se da su na dobitku jedino dobavljači, pogotovo veledrogerije, koje lani bilježe najveći rast prihoda od bolnica. No, ni Mediki i njoj sličnima ne cvatu ruže, jer dobar dio prihoda od robe koju su prodale lani veledrogerije neće vidjeti ni ove godine. Rokovi plaćanja u bolnicama, naime, i dalje prelaze sve razumne okvire i ponegdje se broje u godinama. Za sve to nikom još nije pala vlas s glave, a iskustvo nam govori da i neće.