Vlada bi trebala izračunati koliko je Hrvatska gospodarski izgubila samo na primjeru slabljenja suradnje s Austrijom, a politički saldo tek će se vidjeti. Niži rast trgovinske razmjene i pad austrijskih investicija u Hrvatsku tijekom posljednje dvije godine naveo je kao primarno hrvatski problem direktor Austrijskog ureda za vanjsku trgovinu dr. Peter Hasslacher u razgovoru za Poslovni dnevnik. Ilustirao ga je brojkama koje su zapravo prva posredna kritika Beča na račun službenog Zagreba, a znak je stava da potencijali Hrvatske znatno premašuju realizaciju. Zabrinut za posljedice nastalog stanja za hrvatsku stranu dr. Hasslacher iznosi čak plan promidžbe hrvatske privrede u Austriji. Iako se čuva kritičog tona, kad šef austrijske gospodarske diplomacije u Zagrebu jasno daje do znanja kako nude pomoć to znači da smatraju da je ona potrebna. Dok zbraja austrijske ulagače koji se okreću Poljskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj i Srbiji, dr. Hasslacher poziva potpredsjednika Vlade za gospodarstvo Damira Polančeca da hitnom akcijom zajednički saniraju štetu. Poziv znači uključivanje Vlade u najnoviji projekt na relaciji Beč-Zagreb. Plan je u svibnju austrijskim biznismenima i stručnoj javnosti predstaviti hrvatsko gospodarstvo i to u srcu austrijske industrije, a događaj ima veće potencijale ako ga aktivno podrži i potpredsjednik Vlade. No, prema inforamcijama Poslovnog dnevnika, na poziv koji je upućen prošlog tjedna još se navodno čeka odgovor. Zanimljivo je pritom kako je na isti poziv Austrijskog ureda promtno odreagirao svojedobno bivši podpredsjednik Vlade Slavko Linić. Brzina ne bi bila bitna da to kod mnogih ne otvara niz pitanja, a među ostalima i usporedbu politika vladajućih prema stranom kapitalu kao i dvojbu oko toga je li gospodaski rast mogao biti veći od 4,5 posto. Činjenica da se u Vladi nisu u tjedan dana odlučili hoće li prihvatiti poziv Austrije teško je shvatljiva ne samo zbog pozitivnog iskustva Linića koji nije propuštao prilike za širenje biznisa. Muk je zbunjujući i kad se promatra u kotekstu izborne godine, u kojoj je moguće politički honorirati suradnju s članicama EU, a može značiti više stvari. Moguće je da potpredsjednik Vlade ne vjeruje da se takvim angažiranjem, jer bi predvodio poslovnu delegaciju hrvatskih privrednika iz svih krajeva i branši, može pridonijeti ispunjenju očekivanja u vidu niza poslova hrvatskim tvrtkama, pa mu sve to manje znači nego nekad Liniću. A moguće je po srijedi niski prag tolerancije na kritike koje Vlada vješto izbjegava kod kuće. No, moguće je i da administracija i kod tako važnih pitanja kasni zbog običnih birokarskih razloga jer, primjerice, neki činovnik nije odradio svoj posao.