Govoreći o megainvesticiji na bračkom predjelu Junče Ravan, negdje sredinom svibnja, Ivan Kapetanović u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju ustvrdio je da je svih tamošnjih nešto više od 150 hektara zemljišta kupljeno čisto, bez dugova.

Samo je, objašnjavao je slovensko-hrvatski poduzetnik, potrebno nekoliko sitnica do realizacije projekta Kraljevstvo maslina: prenamjena zemljišta iz poljoprivrednog u građevinsko, proglašenje turističke zone u novom županijskom prostornom planu, izrada detaljnih planova uređenja i izdavanje građevinskih dozvola. Ništa lakše. U cijelom razgovoru sve je puno čestih (obično posve neutemeljenih) najava o tisućama radnih mjesta, oživljavanju zamrlog Sutivana, elitnim vilama i apartmanima i svim drugim čudima. Uz jedan problem: Kapetanović i njegovi partneri iz Mariborske nadbiskupije sve su to počeli graditi godinama prije nego što je riješeno onih nekoliko spomenutih zakonskih "sitnica".

Sada su se ironično poklopila dva događaja. Nakon godina sudovanja, uz zastarijevanje dijela optužnice, Kapetanović i partnerica mu Mateja Vidnar osuđeni su na uvjetne zatvorske kazne jer su radili ono što će im uskoro biti dopušteno novim županijskim prostornim planom. Junče Ravan će, naime, kao turistička zona ući u taj dokument. Doduše, uz sidrište za megajahte obuhvatit će 43, a ne 160 hektara, koliko ih je Kapetanović pokupovao u svoje i crkveno ime. No, nismo li već dokazali da su u našoj prostornoj regulativi sve to zapravo – sitnice?