Prema stavu Visokog trgovačkog suda RH u odluci Pž-3530/05, prokurist nije zakonski zastupnik. On ne može dati drugim osobama prokuru ni drugu punomoć (čl.47.st.2. ZTD-a), što znači da ne može (kao što je to npr. u konkretnom slučaju) izdati punomoć kvalificiranom punomoćniku (odvjetniku) za zastupanje pred sudom. Time su interesi društva ugroženi, jer je dovedeno u pitanje obavljanje neodloživih poslova društva (kvalitetno vođenje parnice).

NAPOMENA PRIREĐIVAČA: Čl. 47.st.2. ZTD kaže da prokurist ne može bez posebne ovlasti otuđiti ni opteretiti nekretnine trgovačkoga društva i ne može davati izjave ni poduzimati pravne radnje kojima se započinje stečajni postupak ili drugi postupak koji dovodi do prestanka društva. Prokurist ne može davati punomoć za sklapanje poslova drugim osobama.

Sud se u konkretnom slučaju nije osvrnuo koji to drugi posao sklapa odvjetnik prigodom zastupanja i s kime. Svakako da bi jasnije uređenje zakona bilo “Prokurist ne može izdavati punomoć”. iz čega bi jasno proizlazilo da to ne može davati 
nikome i ni za što.