Jedan od velikih mitova kojega propagiraju vrlo velike financijske institucije jest da će se u slučaju uspostave regulacijskog sustava nad njima mnogi investitori i financijske transakcije okrenuti bankarstvu "iz sjene".To uopće ne zvuči dobro.

Sve što je "iz sjene" ima ili zlokobne namjere ili potencijalno opasne posljedice ili oboje navedeno. Upravo ta sjenovita strana daje naslutiti da se po tom pitanju ništa ne može učiniti jer što god se ondje skriva izvan je dosega regulacijskih i nadzornih tijela. Stoga se smatra da bi se rizici u financijskom svijetu vjerojatno povećali umjesto da se smanje uslijed uspostave pravilnog regulacijskog sustava nad vrlo velikim bankama.

Prednost velikih
U stvarnom životu postoje tri vrste djelatnosti bankarskog tržišta "iz sjene" i sve tri su očite, izvode se svima pred nosom te bi se mogle kontrolirati na izravan i odgovoran način. Drugo je pitanje imamo li političku volju za provedbu učinkovite kontrole, djelomično zato što su velike banke jako moćne te nastoje zadržati sjenovite kutke sjenovitima kakvi su sada.Prvi dio aktivnosti "iz sjene" uključuje one djelatnosti koje same banke provode, primjerice radi smanjenja iznosa vrijednosti kapitala koji im je potreban. Naime, osobe na čelu velikih banaka jako vole financijsku polugu, dakle veća količina pozajmljenog novca znači da imaju više dobiti, u smislu većeg povrata na kapital bez prilagodbe za rizik. Kada se situacija okrene protiv njih, to također znači da im se gubici povećavaju. No upravo je zato prednost biti velik – dobiješ jaču zaštitu od Banke saveznih rezervi ili iz drugih državnih izvora.Na primjer, prije 2007. banka Citigroup osmislila je takozvane "instrumente posebne namjene" za ulaganja u hipotekarne vrijednosne papire. Tu su djelatnost financirali velikom količinom kratkoročnih dugovanja i tek neznatnim kapitalnim jamstvom. Uslijed tržišnog procvata tvorci tih i sličnih instrumenata veličani su kao geniji.

No čim je cijena nekretnina pala, a hipotekarne vrijednosnice postale nelikvidne, Citigroup je vratio te obveze na bilancu – čime si je osigurao goleme i opetovane pakete spasa. Ove aktivnosti "iz sjene" obavljala je banka Citigroup, ali i druge velike i složene financijske institucije koje su podložne regulaciji. Njihova narav opisana motom "uspjeti ili propasti" odraz je neuspjeha relevantnih regulacijskih tijela ili njihovog odbijanja da shvate razmjere rizika. Regulacijska tijela takoreći su bila zatočenici, što bi značilo da su se snažno poistovjetili s intelektualnom perspektivom i svjetonazorom velikih i složenih financijskih institucija te da ih se na taj način uvjerilo da dopuste nešto što je u biti bilo jako opasno.Nažalost, usprkos svemu kroz što smo prošli u posljednjih pet godina, mračni kutci ovih velikih banaka uspjeli su preživjeti te i da nas postoje u raznoraznim oblicima, a regulacijska tijela kao da nemaju dovoljno motivacije da konačno upale svjetlo. Drugi dio djelatnosti "iz sjene" odnosi se na aktivnosti slične bankarskima koje se doista izvršavaju izvan banaka. Najistaknutiji primjer su zajednički investicijski fondovi na novčarskom tržištu. Te jedinke uzimaju novac od ulagača i kupuju raznorazni kapital, od kojih je neki rizičan, kao na primjer dugovanje poduzeća s kratkim rokom dospijeća.

Vrijednost kapitala
Problem počiva u činjenici što navedeni fondovi odaju dojam da je svako ulaganje kod njih jednako sigurno kao u banci koja ima depozitarno jamstvo. Naime, na temelju računa kod takvoga fonda možete ispisivati čekove, a na mjesečnom pregledu stanja na računu vidite da imate stabilne vrijednosti, baš kao na bankovnom računu. Međutim, vrijednost kapitala u posjedu takvih fondova fluktuira, a samo im računovodstvena pravila, koja postavljaju regulacijska tijela, omogućuju da vrijednost prikazuju kao stabilnu. Kao posljedica toga, kada dođe do situacije u kojoj fond temeljen na tržištu novca ne može u potpunosti isplatiti svoje ulagače, što se dogodilo nakon kraha Lehman Brothersa u rujnu 2008., otvore se vrata pakla. Nedavno su se pojavili slični strahovi kada se saznalo da su američki novčarski fondovi izdavali goleme zajmove europskim bankama. I neke od vodećih američkih banaka pouzdavale su se u sredstva iz novčarskih fondova.

Dakle, i ovdje tržište "iz sjene" i banke imaju slične interese. Za ovo postoji jednostavno rješenje: od novčarskih fondova treba zahtijevati prikaz stvarne fluktuacije vrijednosti kapitala tako da svi znaju da nije riječ o fiksnoj brojci. Neka američka regulacijska tijela zalažu se da se stvar pokrene u tom smjeru. Nažalost, novčarski fondovi, kao i njihovi prijatelji u velikim bankama guraju ih u suprotnom. Treći niz aktivnosti "iz sjene" tiče se onih koje će se tek pojaviti. Ne smijemo podcijeniti kreativnost financijaša koji nastoje izbjeći kapitalne uvjete i povisiti financijsku polugu. Ispravan je pristup potražiti prekomjerne sustavne rizike i spriječiti ih čim se pokažu. Američke vlasti sada imaju i zakonsku podlogu za takve postupke. No hoće li uspjeti usprotiviti se snažnom lobiju velikih banaka i svih njihovih saveznika iz sjene?

© Project Syndicate, 2013.

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’