Anketa koju je među svojim članovima provela Hrvatska liječnička komora pokazala je da su doktori nezadovoljni tretmanom u medijima. Smatraju da mediji vijesti o liječnicima obrađuju senzacionalistički, smeta im što se objavljuju imena liječnika tek osumnjičenih za pogreške ili korupciju, smatraju da ih mediji prikazuju kao sklone korupciji, površne i neodgovorne, kao one koji svoje pacijente gledaju samo kao na brojeve…

Ako je istraživanje dalo stvarnu sliku percepcije liječničke struke, s obzirom da je upitno koliko objektivno može biti istraživanje u vlastitim redovima, anketa otvara probleme koji se ne smiju stavljati na teret samo medijima, čak i ako nose dio odgovornosti. Za početak bi trebalo utvrditi podudara li se stvarnost s ovom percepcijom. Neovisna analiza medijskih objava stoga bi trebala biti logičan nastavak istraživanja teme. Ukoliko se doista pokaže da je većina tekstova objavljena s tendencijom narušavanja ugleda struke, skupljanja klikova, medijskog linča ili pogrešnog tumačenja informacija, onda treba vidjeti na koji način se to može promijeniti.

Pritom inicijativa Komore da se uključi u konstruktivni dijalog između liječnika i novinara, kako bi se liječnici i zdravstveni sustav objektivnije prikazivali u medijima, može imati smisla samo ako se radi o jačanju komunikacije i edukaciji jednih i drugih, a ne o dociranju. Za početak, treba znati da mediji izvještavaju o devijacijama, kako u zdravstvu, tako i politici, energetici, socijali. Kad je sve u redu, nemamo potrebu intervenirati, osim ako se radi o iznimnom uspjehu, poput uspješno izvedenog zahvata, spašavanja života, međunarodnog znanstvenog uspjeha. O tome mediji izvještavaju redovito.

Upravo jučer, kad je Komora pustila svoju anketu, dvoje dnevnih novina na naslovnicama je imalo velike pozitivne vijesti o liječnicima, jedna o ukidanju "robovlasničkog odnosa" prema specijalizantima, druga o uspjehu tima splitskih liječnika koji su spasili dječaka od gušenja gumenim bombonom.  Jednako tako, objavljuju se afere, sumnja na korupciju, vijesti o liječničkim pogreškama, devijacije koje alarmiraju javnost, jer radi se o struci o kojoj često ovisi naše zdravlje i naši životi.

Jesu li novinari krivi kad objavljuju vijesti o percepciji i lošim iskustvima pacijenata, ili je do postupaka onih koji se spominju u objavama? Krije li se onda dio problema u liječničkim redovima, u visokoj politizaciji zdravstva u Hrvatskoj, netransparentnosti, balansiranju između javnog javnog i privatnog interesa? Svatko od nas ima utjecaj na svoj imidž, na ono kako nas drugi percipiraju. Liječnik koji dobro komunicira s kolegama, pacijentima i njihovim obiteljima, profesionalno radi svoj posao, ispunjava ono što od njega traži poslodavac, iza sebe ima profesionalne uspjehe, taj liječnik imat će dobar imidž. Jednako kao i novinar koji se drži pravila svoje struke. Svatko treba pomesti u svom dvorištu.