Natezanje Općine Vrsar i Maistre oko naknade za korištenje zemljišta, što je upravo dovelo do obustave poslovanja na toj destinaciji, ogledan je primjer slučaja koji može nastati samo u potpuno neuređenom sustavu kao što je hrvatski turizam.

I to tik pred turističku sezonu, i to baš u Istri koja donosi najviše novca od turizma. Štetu će pritom imati svi i oni koji se bahate i oni koji su nesposobni uvesti reda.Svaka od zaraćenih strana u ovom slučaju realno ima dovoljno argumenata da ostane pri svom, ali nijedna nije potpuno čista. Općina Vrsar nabila je Maistri čak tri eura naknade za korištenje kvadrata zemljišta u tri kampa, s argumentom da je zemljište atraktivno gotovo kao ono pod dubrovačkim zidinama pa neka oni koji ga hoće plate. Filozofija je pritom sasvim u skladu s nacionalnom politikom prema kojoj je turizam krava muzara koja ionako ima novca, pa dokle ide ide. Maistra pak godinama ne plaća naknadu za korištenje i zaradu od nečeg što nije njezino, što jest bahato i u svakom normalnom poslovnom okruženju bilo bi neprihvatljivo. Maistra se međutim odbija izlagati reketu lokalaca koji odbijaju kompromis. Sve to omogućila je država koja već godinama nema hrabrosti i snage uhvatiti se ukoštac s mnoštvom pojedinačnih interesa, bilo lokalnih šerifa, stranačkih glavešina ili jakih industrijalaca. Upravo zbog toga još nije donijet Zakon o turističkom zemljištu koji bi navodno ovih dana ipak mogao dospjeti u treće i finalno čitanje u Saboru. Pitanje je još uvijek hoće li on biti dovoljno objektivan i provediv, odnosno kad će i u kojoj mjeri uspjeti zaživjeti u okruženju koje ga, ruku na srce, baš i ne priželjkuje. Ne bi bio prvi zakon koji se izigrava, pa bar i uz rizik od dugoročne štete.