U narednih 30 godina gotovo tri milijarde ljudi priključit će se srednjem sloju te time potaknuti pojačanu svjetsku potražnju za boljim stambenim prostorima, baš kao i za televizorima, automobilima, hranom, vodom, energijom te mnoštvom ostalih dobara i usluga.

Zadovoljenje te potražnje moglo bi imati velike nepovoljne ekološke posljedice u smislu zagađenja i globalnog zatopljenja. Dakle, kako onda održati tempo svjetskog gospodarskog razvoja i istovremeno smanjiti siromaštvo bez nehotičnog izazivanja katastrofe?

Brisanje energetskog siromaštva
Odgovor na to pitanje nalazi se u samom srcu takozvane treće industrijske revolucije koja pokušava integrirati obnovljive izvore energije s internetskom povezivošću, razviti digitalnu proizvodnu tehnologiju i podržati zelene industrijske grane. Drugim riječima, cilj joj je postići održivu proizvodnju i potrošnju.Prema riječima Jeremyja Rifkina, glavnog arhitekta ove strategije, industrijske revolucije potaknute su stjecanjem promjena u obliku i dostupnosti energije te načina na koji se ljudi povezuju i razmjenjuju informacije. Prvu industrijsku revoluciju potaknula je energija dobivena iz ugljena i pare u kombinaciji s tiskarskim strojem; drugu je pokrenula centralizacija električne energije i motor s unutarnjim izgaranjem na naftni pogon, uz telefon, radio i televiziju.

S Rifkinova stajališta, treća industrijska revolucija sjajna je prilika da se stvori "internet energije", odnosno pametna, reaktivna i decentralizirana mreža energije i informacija zahvaljujući kojoj bi se diljem svijeta otvorili milijuni novih radnih mjesta i koja bi potpomogla brisanju energetskog siromaštva s lica Zemlje. Takva bi se mreža temeljila na višesmjernom protoku obnovljive energije, kojega bi podržavala digitalna revolucija te uspon takozvanih velikih podataka. Svjetske emisije CO2 u 2012. su godini dosegnule rekordni vrhunac. Usto Međunarodna agencija za energiju (IEA) izvještava da su svjetske temperature na dobrom putu da se povise za 3,6 do 5,3 stupnja u odnosu na predindustrijsku razinu, što je puno više od dva stupnja koliko su klimatolozi odredili kao granicu iznad koje će se pokrenuti katastrofalne posljedice na području klimatskih promjena.Očito je trećoj industrijskoj revoluciji potrebna pomoć. S ciljem ubrzanja tempa energetskih inovacija, trebali bismo uspostaviti koalicije vlada, privatnih tvrtki i skupina civilnog društva na tri područja od najvećeg značaja.Prva skupina, koju bi sačinjavale tom cilju posvećene vlade, usmjerila bi se na pokušaj smanjenja cijene obnovljive energije na razinu cijene fosilnih goriva unutar deset godina. Valja imati na umu da su inovacije u SAD-u, Njemačkoj, Japanu i Kini u posljednjih pet godina već omogućile pojeftinjenje stvaranja energije iz solarnih fotonaponskih ćelija od 70 do 80 posto.

No još se puno toga može učiniti kako bi solarna energija postala dostupna u svim zemljama svijeta. U drugoj koaliciji nalazila bi se skupina zemalja, točnije 23 članice skupine pod nazivom Clean Energy Ministerial (CEM), koje su odgovorne za oko 80 posto svjetske energetske potražnje, 80 posto emisija stakleničkih plinova i 90 posto ulaganja u čistu energiju, a koje bi udvostručile stopu energetske učinkovitosti svojih gospodarstava. Suradnjom bi te zemlje razmjerno skromnim mjerama mogle postići golem pomak. Na primjer, prebacivanjem na štedne žarulje ukupna potrošnja električne energije nekog kućanstva može se smanjiti za čak 15 posto, što bi Europi uštedjelo 40 milijardi kilovat sati godišnje, koliko otprilike iznosi trenutna godišnja potrošnja Rumunjske. Uz jačanje suradnje na tehnološkim inovacijama i određivanju niza političkih načela koja bi se skladno uklopila u trenutno postojeće državne mjere, ovime bi se ojačao rast na tržištima energetski učinkovitih i obnovljivih tehnologija, uslijed čega bi cijene još pale.

Novi energetski putevi 
Treća koalicija sastojala bi se od država u razvoju koje iskorištavaju iskorake na području energetske sigurnosti, kapitala i održivosti kako bi se u skokovima približile novim energetskim putovima, slično kako su iskoristile mobilnu telefoniju. U tu je svrhu Kina sama u 2012. godini uložila 67 milijardi dolara u obnovljivu energiju, a Saudijska Arabija pokušava ostvariti 30-postotni udio obnovljive energije u ukupnoj energetskoj potrošnji do 2032. Isto tako u Brazilu obnovljivi izvori čine oko 60 posto ukupne potrošnje energije, a više od 99 posto stanovnika sada ima pristup električnoj energiji zahvaljujući državnom programu pod nazivom "svjetlo za sve". Navedenu bi koaliciju trebala predvoditi najznačajnija gospodarstva u usponu (Brazil, Južna Afrika, Indija i Kina), koja su zajedno u 2012. godini u svjetskim ulaganjima u obnovljivu energiju u iznosu od 244 milijarde dolara sudjelovale s između 40 i 50 posto. Sve navedene koalicije trebale bi nadahnuti svekoliku međunarodnu zajednicu da usvoji slične mjere koje bi doprinijele razvoju treće industrijske revolucije.  

© Project Syndicate, 2014.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno