Hrvatska brodogradnja već je duže u problemima, a restrukturiranja i otpisana dugovanja toliko su brojna da nitko više na njih i ne obraća pozornost. Budući da je europsko i svjetsko tržište zasićeno brodovima, barem onakvih kakve Hrvatska uglavnom proizvodi, možda bismo za perjanicu našeg izvoza trebali odabrati vlakove umjesto brodova.

Vijest da će Končar raditi niskopodne elektromotorne vlakove za Federaciju Bosne i Hercegovine možda i nije nešto što bi trebalo završiti na naslovnicama, ali je ipak vijest koju ne treba zanemariti. Naime, riječ je o ugovoru vrijednom 5,3 milijuna eura, a rok isporuke je 12 mjeseci od potpisivanja ugovora. No činjenica da se samo u sljedećih pet godina tržište vlakova u Europi procjenjuje na 10 milijardi eura, a samo u Hrvatskoj na 300 milijuna eura, mogla bi pokrenuti domaće izvoznike. U konkretnom projektu profitirat će obje strane. Hrvatska će dobiti reference i uposliti svoje kapacitete u tom sektoru, a istodobno će i bosanskohercegovačke tvrtke participirati u tom projektu u najvećoj mogućoj mjeri. Osim toga Hrvatska u aktualnoj nabavi ratnih aviona i oklopnjaka putem offseta može dio oružja platiti vlakovima. Hrvatska ima drugu tradiciju proizvodnje relativno kvalitetnih i tržišno prihvatljivih tračnih vozila i opreme. Iako je ratno i poratno razdoblje tijekom 1990-ih malo umrtvilo tu granu, projekt zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića za obnovu voznog parka ZET-a pokrenuo je ponovno sve kapacitete. Nositelji tog razvoju su naravno TŽV Gredelj i Končar kao najveći konglomerati u tom sektoru, no u projektu su priliku našli, ili mogu naći, i mnogobrojni manji poduzetnici s opremom i uslugama za vlakove. Dodatnu vodu na mlin potražnji za vlakovima donijela je američka globalna naftna politika koja je dovela do previsokih cijena nafte za koje se ne nazire plafon. Upravo bi vlakovi, pokretani električnom energijom, mogli ispuniti najvažnije kriterije koje suvremeno potrošačko društvo postavlja pred njih – jeftino i dostupno gorivo i ekologija. Naravno da se u vezi s energijom može pokrenuti priča o izvorima električne energije i mogućnostima i strahovima od nuklearne energije, ali to je već drugi par rukava. Osim ekologije s rastom gradova i sve većim brojem automobila na njihovim ulicama, što dovodi do zagađenja i prometnih gužvi, vlakovi se sve više koriste za prigradski i gradski prijevoz. I zato bi trebalo dobro razmisliti je li brodogradnja industrija s kojom Hrvatska može u Europu ili su to možda vlakovi.