Nije sudstvo u šoku samo zbog Vladine akcije smanjivanja plaća za deset posto nego i zbog stavljanja njihovih plaća pod stalnu kontrolu Vlade. To je doživljeno, u sudačkim krugovima, kao ozbiljna prijetnja nezavisnosti sudbene vlasti od izvršne i zakonodavne.

Formalizirana je navodno upravo takva namjera u Banskim dvorima. Ugrađena je u promjene zakonskog uređanja plaća pravosudnih dužnosnika, a suce ljuti što post festum doznaju da se kani promijeniti obračun plaća i staviti ih pod ingerenciju Vlade koja bi određivala osnovicu. Trenutačna antirecesijska mjera u sudstvu, mada nije nigdje u Europi zabilježeno da se sucima zbog državne štednje režu plaće (navodno je to suprotno dokumentima Vijeća Europe), tako je pala u drugi plan: više nikome iz redova šefova sudova ne pada na pamet dovoditi u pitanje nešto što je gotova stvar. Suci, kada bi to i htjeli, objektivno ne mogu pružiti otpor ni jednoj mjeri koja se njih tiče jer im je pozicija u društvu faktički sve slabija. Makar su treći stup državne vlasti, njihove šanse da utječu na svoj materijalni položaj i prava iz raznih razloga manje su od, primjerice, zaposlenih u javnom sektoru. Stoga već kruže priče kako će mnogi iskusniji suci potražiti boljeg poslodavca. Navodno će tako reagirati jer nisu spremni raditi u uvjetima kronične potplaćenosti i velikih frustracija zbog razlika u statusima. Sucima su “trn u oku” zastupnici koji mogu sjediti u Saboru i imati privatne tvrtke te ostvariti visoku saborsku mirovinu, a oni mogu dodatak uz plaću zaraditi samo pisanjem stručnih tekstova. Teza je da će stoga ovaj put, umjesto odlaska u odvjetništvo i javno bilježništvo gdje posao opada, mnogi baciti oko na kompanije. Na privatni sektor kao izlaz se jako računa jer će on, unatoč krizi, zapošljavati i prije će, kažu neki, dobra kompanija uzeti iskusnog suca nego nekog drugog. Stezanje remena sudaca ne mora ostati privremeni scenarij kojim se Vlada služi samo kao jednim od rješenja za krpanje trenutačne rupe u državnom proračunu. Zapravo se u sudstvu boje Vlade ako dođu pod njezinu kontrolu sve plaće pravosudnih dužnosnika. Kako to potvrđuju u sudačkoj udruzi, iz toga se nameće zaključak kako će suci imati lošiji ili bolji položaj jer će njihove plaće, zavezivanjem uz odluku Vlade, moći oscilirati sudeći prema raznim političkim potrebama i “dealovima”. Ako će svaka izvršna vlast moći samostalno krojiti plaće sudaca, moći će njima upravljati uz pomoć mrkve i batine, a posljedice takvog eksperimenta tek bi mogle skupo stajati porezne obveznike.