Može li industrija rasti ako broj zaposlenih stagnira? Hrvatska prerađivačka industrija u 2025. godini pokazala je da može, i to uz istoDOBni rast prihoda, izvoza i profitabilnosti. No, iza vrlo dobrih rezultata krije se i druga strana priče: dok dio proizvođača snažno raste, sve je veći broj onih koji posluju s gubitkom.
Prerađivačka industrija, poznata i prema nazivu Nacionalne klasifikacije djelatnosti (NKD) – C industrija, i dalje je jedan od najvažnijih stupova hrvatskog gospodarstva. S više od 16 tisuća poduzetnika, preko 235 tisuća zaposlenih te značajnim udjelom u izvozu i investicijama, njezini su rezultati važan pokazatelj stanja i konkurentnosti domaćeg gospodarstva, ali i budućih trendova.
Profitabilnost ima svoj trošak
Prema podacima FINA-e, prerađivačka industrija nastavila je s pozitivnim trendovima i tijekom 2025. godine, potvrđujući svoju važnu ulogu u hrvatskom gospodarstvu. No, ono što posebno privlači pozornost nije rast prihoda, nego činjenica da je sektor uspio ostvariti znatno veću dobit uz gotovo potpuno nepromijenjen broj zaposlenih.
U sektoru je poslovalo 16.904 poduzetnika koji su zapošljavali 235.922 radnika, što prerađivačku industriju i dalje čini najvećim pojedinačnim “poslodavcem” među svim ostalim sektorima prema NKD klasifikaciji. Poslovni prihodi sektora porasli su za 7,16 posto u odnosu na 2024. godinu, s 36,3 milijardi na 38,9 milijardi eura, dok su ukupni prihodi povećani za 7,93 posto i dosegnuli gotovo 40 milijardi eura.
Broj zaposlenih zabilježio je tek blagu promjenu, povećavši se s 235.906 u 2024. godini na 235.922 zaposlenika u 2025. godini. Drugim riječima, u totalu se radi o svega šesnaest zaposlenih više. Kako je onda industrija uspjela ostvariti više prihoda i pritom osjetno povećati dobit?
Troškovi osoblja povećani su za 13 posto te su prvi put premašili razinu od 5,9 milijardi eura. Sličan trend vidljiv je i kod prosječne bruto II plaće po zaposlenom, koja je porasla s 1.873 eura u 2024. godini na 2.115 eura u 2025. godini (neto je to porast s 1209 eura na 1349 eura).
Dakle, za gotovo isti broj zaposlenih industrija je u 2025. godini izdvojila znatno više novčanih sredstava za osoblje, čak 13 posto. To dodatno naglašava pritisak pod kojim se nalaze proizvodna poduzeća, osobito ona koja se za kvalificirane radnike moraju natjecati na sve zahtjevnijem tržištu rada. Ukupni rashodi sektora povećali su se s 34,64 milijarde eura u 2024. godini na 36,89 milijardi eura u 2025. godini, što predstavlja rast od 6,5 posto. Unatoč tome, rast troškova nije zaustavio profitabilnost sektora. Upravo suprotno: dobit je rasla znatno brže od prihoda i rashoda.
Dobit razdoblja povećala se s 2,61 na 3,23 milijarde eura, odnosno za 23,68 posto. Istodobno je EBITDA porasla gotovo 20 posto, a EBITDA marža s 10,79 na 12,05 posto. Dobit je, dakle, rasla znatno brže od prihoda, koji su povećani za 7,16 posto, što potvrđuje poboljšanje profitabilnosti sektora. Upravo ta kombinacija od više prihoda i dobiti, uz gotovo isti broj zaposlenih otvara pitanje što se događa unutar samog sektora. Dio odgovora svakako leži u produktivnosti i boljem korištenju postojećih kapaciteta, ali važnu ulogu ima i sve veći fokus na tržišta izvan Hrvatske.
Prihodi od prodaje u inozemstvu porasli su s 14,37 na 15,43 milijarde eura, čime je nastavljen pozitivan trend izvozne aktivnosti domaćih proizvođača. Potvrdu jačanja konkurentnosti sektora daje i rast trgovinskog suficita s 3,88 na 4,98 milijardi eura, što dokazuje da je prerađivačka industrija nastavila povećavati svoj neto doprinos hrvatskom izvozu.
Druga strana medalje
Zašto je to važno? Takva kretanja imaju posebnu važnost za prerađivačku industriju, s obzirom na relativno ograničenu veličinu domaćeg tržišta, zbog čega je za mnoge proizvođače upravo izvoz ključan preduvjet daljnjeg rasta i razvoja poslovanja.
Očekivano, pozitivni rezultati nisu bili jednako raspoređeni među svim poduzetnicima. Broj poduzeća koja su poslovala s dobiti smanjen je s 12.982 u 2024. godini na 12.338 u 2025. godini, odnosno za 4,96 posto. Istodobno je broj poduzeća koja su poslovala s gubitkom povećan s 3922 na 4566, što je rast “gubitaša” od 16,42 posto.
Kako je, dakle, moguće da ukupna dobit sektora snažno raste, dok istodobno raste i broj poduzeća koja posluju s gubitkom? Unutar sektora se nastavlja diferencijacija između uspješnijih i manje uspješnih poduzeća te dio industrije i dalje osjeća pritisak rastućih troškova i sve intenzivnije konkurencije, ali i usporavanje, odnosno zaustavljanje ekspanzije na pojedinim međunarodnim tržištima, što posljedično dovodi do slabije profitabilnosti pojedinačnih poduzeća.
Drugim riječima, prosjek sektora skriva sve veće razlike. Dok uspješniji proizvođači rast prihoda uspijevaju pretvoriti u još snažniji rast dobiti, dio njih sve teže podnosi više troškove rada, pritisak konkurencije i slabiju potražnju na pojedinim međunarodnim tržištima.
Znači li to da 2025. godinu ne možemo promatrati samo kao priču o rastu, nego o svojevrsnoj selekciji unutar industrije?
Unatoč izazovima s kojima se dio kompanija i dalje suočava, rezultati za 2025. godinu potvrđuju da je hrvatska prerađivačka industrija zadržala pozitivan smjer razvoja. Rast prihoda, dobiti i izvoznih aktivnosti pokazuje da sektor uspješno odgovara na tržišne izazove te nastavlja jačati svoju konkurentnost. U uvjetima rastućih troškova i sve zahtjevnijeg međunarodnog okruženja, produktivnost, inovacije i ulaganja u razvoj postaju ključni čimbenici budućeg uspjeha.
