Ne može se tumačiti ugovor kad su odredbe jasne

Visoki trgovački sud RH u svojoj je odluci Pž-3825/05 zauzeo stav oko potrebe tumačenja ugovora sklopljenih na unaprijed odštampanom obrascu, gdje smatra kako tužitelj neuspješno svojim žalbenim navodima upućuje na potrebu tumačenja nejasnih ugovornih odredbi.

Prilikom tumačenja ugovora, njegove se odredbe primjenjuju onako kako glase. Pri tumačenju spornih ugovornih odredbi, doista se ne treba držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istražiti zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava (članak 99. ZOO-a). Pod tumačenjem ugovora dakle, razumijeva se pronalaženje smisla i domašaja pojedinih ugovornih klauzula i utvrđivanje njihovog pravno – obvezujućeg značenja, u prilikama kada se prigodom ispunjenja ugovora ugovaratelji o tome ne slažu. Kako se volja stranaka može izraziti na razne načine, pri tumačenju ugovora treba uzeti u obzir svaki oblik očitovanja volje, a redovito je to ona volja izražena ugovorom.

Međutim, u okolnostima kada je jasno i nedvojbeno u ugovoru izražena volja suugovaratelja, ne postoji potreba tumačiti ugovor pa se njegove odredbe tumače onako kako glase. Kada su riječi pisane isprave jasne, ne može se dokazivati da je volja sastavljača bila drukčija, jer se tumačenje jasnih ugovornih odredbi protivi pojmu i smislu tumačenja. Time bi bilo povrijeđeno osnovno načelo slobodnog uređivanja obveznog odnosa, dakle i radnog. Tim više, iz sadržaja tog ugovora, nije moguće zaključiti niti da je on sklopljen na unaprijed odštampanom obrascu.