Nakon što se oko pola godine dobar dio njih opire novostima reforme zdravstva, privatni doktori očito su shvatili da od toga neće biti kruha, pa su ovih dana počeli povlačiti poteze očajnika. Ministar zdravstva Darko Milinović nije ih, kako sami kažu, doživljavao ni kad se raspravljalo o prijedlogu reforme, ne doživljava ih ni sad kad bi se reformska rješenja trebala primijeniti u primarnoj zaštiti, ali i njihovim ordinacijama.

Sad će tužiti i ministra i njegove zakone, a kako bi ih konačno netko doživio, najavljuju i štrajk. I to ne onaj u kojem se navlači oko nekoliko postotaka plaće i spekulira ubiranjem političkih i sindikalnih bodova, već onaj pravi “dosta nam je svega” štrajk. Štoviše, čak kažu da bi i pacijente mogli iskoristiti u toj svojoj borbi. Sudeći prema opsežnom sadržaju ustavne tužbe koju je sastavila Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, argumenata u borbi koju najavljuju ima i previše. Osim što uza sve manje novca od njih traži sve jaču uslugu, država im umjesto rješavanja suludog sustava zakupa nudi surogat kakav navodno ne poznaje nijedna europska zemlja. Ukida im status privatnika u koji ih je svojedobno “potjerala” ne dovršivši, međutim, proces privatizacije, i gura ih u javnu službu, a umjesto mogućnosti otkupa prostora u kojem rade već godinama nudi im koncesiju. Koju će dijeliti lokalna vlast, pa tko zbog koječega nije podoban, mogao bi iduće godine ostati bez ordinacije ili apoteke. Nisu koncesije i ostale točke koje su stale u tužbu jedine boljke primarne zdravstvene zaštite čiji se status urušavao godinama, a sad očito nema dovoljno pameti da mu se vrati snaga i uloga gatekeepera koji zdravstvu može uštedjeti nevjerojatno mnogo novca. Umjesto toga smišljaju se surogatna rješenja koja izazivaju podizanje ustavnih tužbi i buna, i ne mijenja gotovo ništa bitno u bolničkom sustavu kroz koji novac curi poput pijeska. Teško je prognozirati kako će završiti najnovija bitka. Privatnici se nadaju da će njihova tužba doživjeti bolju sudbinu od one koja je na Ustavni sud pristigla prije pet godina i još nije stigla na red. Ako im to ne upali, najavljuju štrajk. Sudeći po atmosferi u obiteljskoj medicini, među pobunjenim doktorima koji su u dobrom dijelu u članstvu spomenute udruge, štrajk bi čak mogao imati i dobar odaziv, iako je blokada usluga u medicini vrlo osjetljiva stvar. No baš zato, ako se pokrene dat će mnogo ozbiljniji karakter čitavoj priči, i privatni poslodavci u zdravstvu mogli bi konačno biti doživljeni. A tko zna, možda i Ustavni sud ovoga puta iznenadi. Tad još “samo” treba primijeniti njegovu odluku.