Hrvatski kampovi, pogotovo oni kvalitetniji, nisu ni osjetili krizu, a mnogi od njih zabilježili su i ove godine zavidan rast broja gostiju. U špici sezone u Zaton, Istraturistov kamp u Umagu ili pak bigradske Soline ne bi stala ni igla, a zahvaljujući dobroj prognozi i nakon Gospe popunjenost je odlična.

Kroz Soline je prošla i Vlada ustvrdivši da su baš kampovi najveći dobitnici ove sezone u kojoj hoteli broje i dvadeset posto minusa, a privatni smještaj nije dosegnuo lanjske brojke. Najbolje brojke bilježe kvalitetni, odnosno skuplji kampovi, oni koji su u proteklih nekoliko godina uložili u smještaj i sadržaje. Takvi unatoč kriznoj sezoni nisu morali spuštati svoje cijene kako bi ih privukli. Al’ pazi vraga! Već iduće godine najveći dobitnici ove sezone mogli bi staviti ključ u bravu, a svoje vjerne goste pred vratima. Naime, gotovo nijedan kamp u Hrvatskoj sasvim sigurno neće udovoljiti novoj regulativi, odnosno novom Pravilniku o kategorizaciji, jer za to nema uvjete. Odnosno, zahvaljujući hrpi neobavljena posla koji si je priuštila malo država, a malo lokalna zajednica, kampovi nemaju sređene vlasničke odnose. Zbog neriješenog pomorskog dobra, prostornih i urbanističkih planova, zemljišno-knjižnih odnosa i dr. kampovi nemaju vlasničke listove, građevinske dozvole kao ni ostale papire koji su potrebni za kategorizaciju. Bez kategorije nema dokaza kvalitete ni pred gostima ni pred potencijalnim ulagačima, bankama. Bez dozvole nema gradnje, podizanja kvalitete, uvođenja novih sadržaja. Ostaje samo godišnje maljanje zahoda i tjedno šišanje trave, a kampovi se samo mogu nadati da država ni ovog puta, kad je u pitanju pravilnik o kategorizaciji, neće poštovati zakone koje je donijela.